[0:00]književni likovi realizma izdvojeni su kao pojedinci oni nisu iznimni pojedinci kao u romantizmu, svaki naš realistički lik moći ćemo pronaći u mnogim drugim
[0:13]ne samo romanima, nego i u stvarnostima toga vremena. Svaki pisac ima pravo nešto dometnuti, ali znamo da je utemeljeno vjerojatno na pravom nekakvom događaju.
[0:23]Recimo kod našeg Petra Hektorovića u renesansi u njegovom ribanju ribarskom prigovaranju također imamo stvarni opis i on doista opisuje sve kako je išao lovio ribu sa svojim ribarima i tako dalje.
[0:35]Dakle, ali to nije realizam. Dakle on opisuje stvarni događaj, ali na jedan drugi način. Likovi u ovoj obitelji vjerojatno nisu postojali pod ovim imenom
[0:44]i ovim prezimenom, ali je ovakvih sudbina i događaja sigurno bilo u Senju početkom 19. stoljeća. Dakle, to uopće nije upitno i mnogi su se mogli prepoznati u ovome romanu.
[1:00]krećemo s Posljednjim Stipančićima romanom Vjenceslava Novaka, a nekako osluškujući društvene mreže, odnosno maturante na društvenim mrežama, čini mi se zapravo da je ovo poželjno djelo za školski esej.
[1:13]Da, ti maturanti uvijek imaju neke svoje želje i pozdrave za maturu. Međutim doista me to ne čudi jer ovaj roman Vjenceslava Novaka Posljednji Stipančići nije presložen roman. Može se lijepo iščitati.
[1:26]Ima dosta tema koje nudi, dakle ovaj roman od obiteljskih odnosa, otac sin, majka kći, i njihovi međusobni odnosi, pa tu je i naš ilirizam, pa društveni odnosi, propadanje plemstva, odnosno patricijskih obitelji,
[1:40]pa obilježja realizma. Znači, ima onako lijepih stvari koje maturanti doista lijepo usvoje i bilo bi im baš onako fino da dobiju Stipančiće kao prijana Lovru prošle godine.
[1:50]Na, vidjećemo. Vidjećemo. No krećemo ovako iz malo daljeg zaleta u roman od realizma.
[1:57]Tako je. Zašto je to važno znati kad govorimo o romanu Posljednji Stipančići?
[2:03]Pa uvijek je za svako djelo, tako i mi radimo u srednjoj školi, napravimo nekakav okvir. Možda je književno-teoretski, ali književno-povijesni. Da vidimo zapravo u kojem kontekstu nastaje taj roman,
[2:15]a ovaj roman je realizam, pa onda dobro zapravo poznavati malo i realistička obilježja, što je to bio realizam, kad se javlja, gdje se javlja, koja su mu obilježja, da bismo sve to mogli
[2:25]onda staviti u roman i na taj način njega tumačiti zapravo kroz tu prizmu. Dakle, dobro je uvijek krenuti šireg plana,
[2:32]a ja ću sad dati dobru podlogu za interpretaciju i za razumijevanje. I cijela ova emisija bit će posvećena zapravo realizmu, a naš sekundarni ishod, kao što bismo mogli reći, bit će taj,
[2:44]da će naši maturanti iz ove emisije moći naučiti puno podataka za onaj drugi dio ispita gdje se rješavaju zadaci.
[2:51]Znači zatvorenoga tipa ili ABCD, gdje mogu baš dobiti pitanja vezana uz realizam, pa evo krenimo.
[2:58]Dakle, realizam se u slijedu književno-povijesnih razdoblja javlja poslije romantizma i on je opreka odnosno suprotnost
[3:08]tom romantizam je opreka realizmu, odnosno realizam kad se nastavlja na njega on je njemu potpuno suprotan. O romantizmu govorimo
[3:16]u uvodnoj emisiji o Goetheovom romanu Patnja mladog Werthera, tako da ovi podaci mogu se lijepo nadovezati.
[3:23]Nevažno je kojim će redom to ići u radijskim emisijama, ali zapravo za maturante kad si budu to mogli sami stavljati kako žele, moći će se nadovezivati jedno na drugo.
[3:34]I realizam u svojoj poetici zapravo odstupa od romantizma. Nastajanje realističke koncepcije književnosti istovremeno je s bitnim pomacima što se zbivaju u filozofiji i znanosti.
[3:47]To je jako važno reći. Pojačano je zanimanje za prirodne znanosti, jača pozitivistička filozofija.
[3:55]Dakle, sve je to sve su to stvari koje su utjecale i na promjenu književnog pisanja, rekli bismo. Književnog stila. Dakle, realizam se u evropskim književnostima javlja 30-ih godina 19. stoljeća,
[4:10]ponajprije u francuskoj književnosti, nekako je ono onako vrlo snažna. Malo kasnije će doći i Rusija. U francuskoj su predstavnici Honoré de Balzac, Gustav Flobert,
[4:19]a u engleskoj književnosti to je Charles Dickens. U ruskoj književnosti realizam dominira zapravo 19. stoljećem od Gogolja preko Tolstoja do Dostojevskog.
[4:29]Dakle, to su neka imena koja su stup ne samo realizma, nego uopće evropske i svjetske književnosti.
[4:37]I tako će se naš ovaj realizam rastegnuti do 80-ih godina 19. stoljeća i tad će prijeći u svoj produžetak odnosno naturalizam.
[4:46]To je jedna vrsta produžetka realizma malo onako žešći. Naturalizam se javlja u zadnjim desetljećima 19. stoljeća, teži objektivnom znanstvenom prikazu čovjeka i društva.
[4:57]Dakle to je to, javlja se znanost empirija, sve želimo dokazati i proučiti i tako dalje. I na oni naglašavaju utjecaj genetike odnosno nasljeđa,
[5:07]okoline odnosno društva na ljudske postupke i najčešće oni prikazuju zapravo najtamnije, naj siromašnije slojeve društva, poroke, nasilje.
[5:20]I cilj im je otkriti mračne strane ljudskoga života, zločin, poremećaje, bolesti, bijedu, strasti.
[5:30]Dakle, to je važno. Kod gospođe Bovary imamo vrlo sličnu situaciju s nekakvim ljubavnikom, Emme Bovary i tako dalje, ali ona se na kraju ubije.
[5:40]Dakle ništa se ne događa strašno, a kod Emila Zole mi već imamo gdje će ljubavnici ubiti, dakle nekoga. Dakle već tu imamo malo onako žešću stvar.
[5:50]Naturalisti inzistiraju na znanstvenom pristupu i oni kažu da pisac treba analizirati čovjeka i njegovo ponašanje u društvu.
[5:58]Oni smatraju to je doista njima stavljeno da je čovjek određen odnosno determiniran svojim nasljeđem, genima, društvenom okolinom i trenutkom.
[6:08]i Politen postavlja tu tezu. Za razliku od realizma koji samo opisuje, naturalizam on ide puno dublje
[6:15]i prikazuje možda čak i nekakvu unutarnju perspektivu. Temeljni predstavnik naturalizma je Emil Zola.
[6:22]Ja se slažem s naturalistima da treba proučavati čovjeka i njegovo ponašanje u životu.
[6:26]Apsolutno. I zauvijek. Ovo je sad zapravo bila digresija od ove temeljne teme od realizma.
[6:34]Tako je, vidim da sam naučila što je digresija, malo smo otišli. Sad se vraćamo ponovno na realizam.
[6:39]Ja učim s vama i sa svima vama. Apsolutno. I važno je znati što je digresija. Sad se dakle vraćamo ponovno na realizam i kazaćemo nešto o ključnim obilježjima realističkog romana.
[6:50]Ne slučajno romane, jer je roman temeljni književni oblik realizma. Prvo je objektivnost i kritika društva.
[6:56]Smisao nije samo prepričavanje stvarnosti, već njezino objektivno spoznavanje i kritika tih društvenih mana.
[7:05]To su najčešće siromaštvo, nepravednost ili neke društvene pojave koje su snažno zahvatile taj trenutak.
[7:13]Društvene s tim je povezana i društvena analiza, jer je fokus upravo na toj analizi socijalnih odnosa, ponašanja i motivacije likova unutar društva.
[7:23]Ovdje moramo reći da u realizmu imamo nešto što zovemo tipični likovi u tipičnim okolnostima.
[7:31]Što to znači? Književni likovi realizma izdvojeni su kao pojedinci, oni nisu iznimni pojedinci kao u romantizmu.
[7:38]Svaki naš realistički lik moći ćemo pronaći u mnogim drugim, ne samo romanima, nego i u stvarnostima toga vremena.
[7:48]Gustav Flobert je to lijepo rekao kad je napisao svoj roman Gospođa Bovary, on je rekao: Moja Ema plače u najmanje 20-ak sela Francuske.
[7:58]Što to znači? On je htio je reći da njegov lik Ema Bovary, koji je on inače napravio prema nekim novinskim napisima, on je utemeljena na jednom stvarnom slučaju, pa je on to jasno preoblikovao,
[8:11]ali on kaže takvih primjera ima u najmanje 20-ak sela Francuske. To znači da ćemo mi i naše likove, kao što su Juraj, Lucija, Valpurga Ante, moći pronaći u mnogim ne samo seoskim obiteljima,
[8:24]nego i u mnogim drugim obiteljima Hrvatske onoga vremena, pa i Evrope onoga vremena. Evo, to znači tipični likovi u tipičnim okolnostima.
[8:34]Dakle, i to je ono što je važno da se kaže o realizmu. Oni prikazuju stvarnost kakva doista jest, pokušavaju biti objektivni.
[8:45]Jedno od najvažnijih obilježja realizma jest sveznajući pripovjedač. To je pripovjedač u trećem licu i on ima pogled nad zbivanjima
[8:55]i likovima i to mu omogućuje objektivnost. Kad se čita Vjenceslav Novak i ovaj naš roman, onda se doista može vidjeti da
[9:04]pripovjedač ne navija ni za jednog lika. Znači on ni za koga ne navija. Sve će jednako i emotivno, ali i kritički prikazati.
[9:16]Mi bismo očekivali da će simpatije biti na strani, ne znam, Lucije, koja je nevjerojatno tragičan lik, ali to doista nije tako.
[9:23]Sljedeće što je važno, to je vjerodostojnost. Znači istinitost i objektivnost. Vidimo da se stalno vrtimo oko nekakvih sličnih pojmova.
[9:32]Vjerodostojnost odnosno istinitost postiže se detaljnim opisivanjem prostora, likova, događaja, jer je im je cilj stvoriti dojam zbilje.
[9:42]I kažemo za realizam da pišu fotografskom i stenografskom tehnikom. Fotografska je tada se inače javlja fotografija u 19. stoljeću, pa je to i tako primjenjeno.
[9:50]Dakle, da se zaustavi stvarnost na neki način. I po tome vidimo kako se književnost nekako prelama preko društvene zbilje.
[10:00]Dakle, fotografija je sigurno promijenila način percepcije svijeta, a film nešto kasnije, krajem 19. stoljeća, još i više.
[10:08]I bitna značajka realizma je sklonost deskripciji, opisivanju. I zato su realistički romani silno dugački. Ovaj nije baš previše dugačak.
[10:18]Ali svi imaju po, ne znam, 400, 500 stranica, 300, ako ima, to je dobro. Zašto? Zato što opisuju sve.
[10:28]Oni opisuju do u detalje. I to je inače jedno od temeljnih obilježja, to ćemo vidjeti ovdje.
[10:33]U oblikovanju lika i opisivanju dolazi do izražaja upravo ta pripovjedačeva objektivnost, jer on tako lijepo sve opisuje, prostor do u detalje, unutarnji, vanjski likove, vanjski izgled obavezno.
[10:45]A inače ta pripovjedačeva objektivnost koju tako postiže zove se kao impersonalnost. Njega nema, on nije osoban i ona je baš tipična za realističkog pripovjedača.
[10:57]Dakle, i rekla sam da roman kao glavna književna vrsta zbog svega ovoga navedenoga zapravo postaje idealna prozna vrsta, jer upravo ona omogućava detaljnu i objektivnu analizu likova i društva.
[11:10]Sve kraće forme ne bi bile dobre. Dakle, realizam želi detaljnost.
[11:17]Moram upitati dodatno za pojam realizma, ne javljaju li se oduvijek u književnosti ti realni opisi, stvarni likovi i slično. U čemu je zapravo razlika?
[11:28]To je jako dobro pitanje. Dakle, realističko stvarno opisivanje i stvarni događaji postoje u književnosti oduvijek.
[11:47]I u Homerovim epovima imamo realističkih opisa. Dakle, on opisuje nekakav rat za koji znamo da je bio i likove koji su vjerojatno postojale svaki pisac ima pravo nešto dometnuti, ali znamo da je utemeljeno vjerojatno na pravom nekakvom događaju.
[12:02]Recimo kod našeg Petra Hektorovića u renesansi u njegovom ribanju ribarskom prigovaranju također imamo stvarni opis i on doista opisuje sve kako je išao lovio ribu sa svojim ribarima i tako dalje.
[12:14]Dakle, ali to nije realizam. Dakle on opisuje stvarni događaj, ali na jedan drugi način. U ovome trenutku realizmu
[12:22]to je ključno stilsko obilježje književne produkcije. Znači i nadilazi taj realistički motiv u bilo kojem djelu. Spomenula sam recimo
[12:31]i romantizam koji prethodi realizmu. I tamo primjerice Werther opisuje vrlo detaljno prirodu, ples, sa Lottom.
[12:39]Međutim kad on opisuje prirodu, on zapravo opisuje sebe i svoje osjećaje, jer ta priroda njemu je refleksija vlastitih osjećaja.
[12:47]Dakle, a u realizmu je osnovno obilježje realističke poetike naglašavanje odnosa književnosti i zbilje,
[12:54]što opet jasno nije ništa nova, jer je Aristotel označio umjetnost kao mimesis.
[12:59]Aristotel je rekao umjetnost je mimesis, književnost je mimesis, odnosno oponašanje.
[13:05]I mnogi zapravo teoretičari govore o težnji književnosti da prikaže zbilju onakvom kakva ona doista jest, jer cijela književnost govori o čovjeku i životu.
[13:14]Samo uvijek na nekakav drugačiji način. A teoretičari realizma zahtijevaju od književnika da prikazuju stvarnost vjerodostojno, objektivno i bez osobne pristranosti.
[13:26]I upravo ta vjera u napredak znanosti, mogućnost znanstvene objektivne spoznaje svijeta, ona je poduprela takva kretanja u području književnosti.
[13:36]Dakle to se nekako sve akumuliralo. Poslije kad se to raspalo krajem 19. stoljeća dobićemo avangardu, gdje će htjet sve to poništiti, stvarati nešto novo.
[13:44]I sada sažmem. Realistički pripovjedač je najčešće objektivan u trećem licu, nenazočan u radnji.
[13:52]Fabula realističkog romana slijedi kronološki red zbivanja, a događaje međusobno povezuje čvrstim uzročno-posljedičnim odnosima.
[14:02]Motivacija likova proizlazi iz njihovih karaktera i sklopa socijalnih okolnosti u kojima djeluju i zato se ta motivacija zapravo naziva socijalno-psihološkom.
[14:12]To je ovo što možemo reći za realizam.
[14:16]Da se vratimo još malo na roman. Sjećam se definicije da je roman zrcalo stvarnosti i i svega dosad rečenoga jasna je ta metafora zrcala, odnosno ogledala.
[14:27]Jer književnost odnosno roman želi biti odraz stvarnosti potpuno vjeran stvarnosti.
[14:34]Tako je. Ta lijepa sintagma da je roman zrcalnost, odnosno realistički roman je zrcalo stvarnosti upravo podupire sve ovo što sam dosada govorila.
[14:44]I to je baš onako lijepi termin. U razdoblju realizma doista roman postaje dakle zrcalo, ali i glavni književni žanr zbog razloga koje sam već opisala.
[14:53]Tu metaforu inače upotrijebio Stendhal u svom romanu Crveno i Crno. Pravo mu je inače bilo Henri Bayle.
[15:00]Ali on je rekao zapravo da je roman i zrcalo koje pisac prenosi, pronosi putem, dakle hoda putem, on kaže da je to da to zrcalo odražava i blato na putu i nebesko plavetnilo.
[15:13]Dakle, to je jako važno reći, ne samo ono lijepo, već i ono ružno. Dakle, pisac kao da nosi zrcalo sa sobom, kamom hoda i gleda svijet oko sebe.
[15:25]To je onda objektivnost, nije bitno samo ružno, nego i ono što je lijepo. I kad već ubacujemo usporedbu s romantizmom, stalno povezujem,
[15:33]recimo da su idealizirani junaci romantizma zamijenjeni predstavnicima društvenih slojeva.
[15:40]To je jako važno, a realistički prikazane ljudske osobine, vrline i mane, zamijenili su romantičarski ideale duha.
[15:48]U romantizmu je bio uvijek nekakav nekakav ideal duha. Ovdje su nekakvi tipični likovi sa nekakvim realnim problemima.
[15:55]U Posljednjim Stipančićima možda bi lik kanonika Vukasovića bio romantičarski lik, pun ideala zanesenoga ilirizmom i tako dalje.
[16:05]Kad smo već kod toga, recimo i da u realizmu se književnici pretvaraju u istraživače i povjesničare sadašnjosti. To je jako važno reći,
[16:15]jer oni za teme svojih djela uzimaju istinite događaje. To je jako važno. Znači oni uvijek uzimaju nešto što je povod.
[16:23]Spomenula sam i roman gospođa Bovary. Tako je i kod Balzaka u njegovom romanu Otac Goriot,
[16:30]a tako i ovdje u Posljednjim Stipančićima. To možemo dakle primijeniti.
[16:35]Likovi u ovoj obitelji vjerojatno nisu postojali pod ovim imenom i ovim prezimenom, ali je ovakvih sudbina i događaja sigurno bilo u Senju početkom 19. stoljeća.
[16:45]Dakle, to uopće nije upitno i mnogi su se mogli prepoznati u ovome romanu.
[16:51]Dobro, a možemo li zaključiti i da realistima nije samo cilj opisati i objasniti stvarnost nego je zapravo i kritički prikazati?
[16:59]To je jedno od ključnih obilježja i to je zapravo bit realizma. Kritički prikaz društva, gdje književnici zapravo postaju jedna vrsta ne samo loše kritike, nego osvješćavanja
[17:12]ljudi da pokažu da pokažu čovjeku kako se moramo zapravo promijeniti. Mada književnost možda i podučava. Spomenula sam tipične likove u tipičnim okolnostima.
[17:24]I oni su slika tog dijela društva. Takav je lik recimo bio i prijatelj Lovro kod Šenoe.
[17:30]Premda je to predrealizam odnosno protorealizam. Recimo Raskoljnikov kod Dostojevskoga. Znači jedan i drugi lik su tipični.
[17:36]I u tim likovima studenata, jedan i drugi su studenti, mi imamo prikaz stotina studenata u tom istom vremenu koji su proživjeli
[17:46]vrlo, vrlo slične sudbine kao i oni. Dakle, i to opisujući takvu stvarnost i likove realisti zapravo i kritizira takvu stvarnost, odnosno pokazuje što bi se možda ipak moglo promijeniti.
[17:58]Kako mi stojimo s realizmom u književnosti? Evo i vi ste sada spomenuli, a sjećamo se vjerojatno i od prošle godine da je Šenoa bio predstavnik protorealizma ili predrealizma.
[18:09]Tako je. Realizam se u hrvatskoj književnosti javlja kasnije, tek 80-ih godina 19. stoljeća, odnosno poslije smrti Augusta Šenoe, 1881. godine on umire i tad zapravo se javlja realizam,
[18:24]premda su ti realistički pisci već i ranije malo nešto počeli pisati i traje do 1892. 895. godine kad nastupa razdoblje Moderne,
[18:34]a o tome smo pak govorili opet prošle školske godine kod Matoša. Tako da sad već možemo sklapati od ovih naših emisija pazla, jednu lijepu sliku književno-povijesnog razdoblja.
[18:46]Dakle i realizam kad se pogleda vremenski na ovoj liniji vremenskoj kao da traje kratko.
[18:54]Međutim, nije on prestao, nisu realisti prestali pisati 1895. Oni su nastavili, vidjećemo to sada i po ovome romanu.
[19:02]Ali on se javlja vrlo kasno kod nas, malo mi ipak kaskamo u 19. stoljeću za evropskim stilovima i rekli bismo književnim nekakvim formama.
[19:16]Ali ovaj naš protorealizam ili predrealizam Šenoino doba je jedna međufaza i nju možemo također smatrati zapravo realističkom.
[19:26]Prije toga je naš romantizam, koji je Hrvatski narodni preporod i Ilirski pokret u sklopu. Dakle mi imamo u 19. stoljeću romantizam, koji je Hrvatski narodni preporod, Šenoino doba, realizam i moderna.
[19:39]Dosta se toga naguralo u tih 100 godina. Dakle, i tako na taj način kad promatramo, vidimo da mi ipak slijedimo taj jedan evropski kronološki slijed.
[19:47]Međutim, Šenoa, ono što smo i prošle godine naglasili kao urednik Vijenca, on je zapravo i oblikovao i
[19:56]unio u književnost mnoge mlade književnike, mlade pisce koji ih je odgojio u vijencu, tako da su oni spremno nakon njega nastavili taj jedan tu jednu književnu tradiciju.
[20:06]Dakle i on kad umire, spremna je ova generacija mladih pisaca. To su hrvatski realisti Ante Kovačić, roman U registraturi, Josip Kozarac Tena.
[20:17]naš poznanik s prošlogodišnje mature, Silvije Strahimir Kranjčević. Eugen Kumičić i roman Urota Zrinsko-Frankopanska.
[20:25]Ksaver Šandor Đalski pod starim krovovima i evo naš Vjenceslav Novak. Ono što možda ovdje možemo reći,
[20:33]kad govorimo o hrvatskom realizmu, da i mi imamo ključne teme hrvatskog realizma. Oni su mi sad vrlo važne jer ćemo vidjeti da ćemo jednu od ovih tema pronaći upravo u romanu Posljednji Stipančići.
[20:46]Dakle, književne tematske preokupacije, rekli bismo. Prvo je propadanje plemstva.
[20:51]O tome ponajviše govori Ksaver Šandor Đalski.
[20:55]To je Zagorsko plemstvo, ali i naš Vjenceslav Novak, jer upravo ovaj roman govori o propasti jedne patricijske obitelji.
[21:03]A i plemičke. Druga tema je školovanje seoskih dječaka.
[21:08]O tome govori Ante Kovačić u svom romanu U registraturi, to je lik Ivice Kičmanovića, nažalost nije nam više obavezno u
[21:16]program gotovo uopće, ali recimo i Prijan Lovro govori o problemu školovanja seoskih dječaka i nemogućnosti da se preskoče nekakve zapreke.
[21:27]Sljedeća tema realistička, naših realista, jest raslojavanje sela i raspadanje zadruga.
[21:33]To je bila pojava koja se događala u 19. stoljeću, odnosno prodor kapitalizma na selo.
[21:39]O tome najviše govori Josip Kozarac i Tena. Njegova pripovijedka Tena je odličan primjer što se događa na Slavonskom selu.
[21:49]Sljedeća tema je odnos selo-grad, jer raspadom i feudalizma, promjenom društvenih odnosa mijenja se sve.
[21:58]Ljudi sa sela dolaze u grad. Ta prilagodba je ponekad vrlo traumatična, o tome govore Kovačić, ali i Vjenceslav Novak.
[22:05]U svojim pripovijetkama Iz velegradskog podzemlja, o tome govori Vjenceslav Novak. Kad se preselio u Zagreb, on govori o Zagrebačkoj sredini.
[22:12]Začetak kriminala u gradu, to imamo i u romanu U registraturi. Tuđinska vlast. O tome ćemo imati i u Posljednjim Stipančićima.
[22:20]o Mađarima, o Austrijancima, o vojnoj upravi, o svemu. Dakle, o tome će govoriti ovaj roman.
[22:26]I još jedno vrlo, vrlo važno obilježje realizma, hrvatskog realizma, jest regionalna obilježja.
[22:35]Što to znači? Pisci pišu o svome kraju. A zašto pišu o svome kraju? Upravo zato jer ga najbolje poznaju i mogu ga najvjernije opisati.
[22:46]Svaki pisac piše zapravo o nečemu što se tiče onoga mjesta gdje on živi. Neće oni fantazirati, izmišljati nekakve priče, primjerice put na mjesec ili tako dalje. Ne.
[22:56]Realizam piše o svome kraju. I ta regionalnost je baš realistička. Dakle i ona ona to znači.
[23:02]I možda samo spomenuti za eventualno pitanje na maturi da u vrijeme realizma su naši ključni časopisi i dalje Vijenac i Hrvatska vila. Recimo to može biti ovako pitanje.
[23:14]I da sad sve izrečeno prenesemo kao mrežu na roman Posljednji Stipančići.
[23:20]Što bismo izvukli kao obilježja realizma? U čemu je zapravo roman Posljednji Stipančići realistički roman?
[23:26]Odlično. Evo kao da imamo temu za esej. U čemu je po čemu je roman Posljednji Stipančići realistički roman? Lijepo pitanje i teško pitanje možda, ali može se to riješiti.
[23:37]Dakle povjesničari i teoretičari naše hrvatske književnosti već su zapravo to objasnili i ovaj roman pripada realizmu.
[23:44]Sad ću reći još nešto možda da se maturanti ne zbune kad budu malo učili o ovome, jer kad vide se godina nastanka ovog romana, on je nastao 1899. godine.
[23:58]Dakle, to je kraj 19. stoljeća, gdje smo mi u moderni. Već Matoš svašta piše i svi naši moderni pisci. Međutim Vjenceslav Novak pripada realizmu.
[24:09]To je ono što sam rekla, pisci su i dalje nastavili. Ksaver Šandor Đalski piše do 20-ih godina 20. stoljeća. Dakle, on piše realistički.
[24:17]Dakle, roman Posljednji Stipančići Vjenceslava Novaka smatra se vrhunskim djelom hrvatskog realizma zbog više ključnih obilježja. Ovo vrhunskim djelom ne morate pisati na maturi.
[24:26]To je klasifikacija koja je nepotrebna na maturi, međutim ja je doslovno citiram iz mnogih teoretičara književnosti, hrvatske književnosti koji su ga takvim kvalificirali,
[24:40]da bih pokazala zašto je važan. Prva je tema propasti patricijske obitelji i slika propasti tog društvenog sloja.
[24:50]To je ono tipično, likovi u tipičnim okolnostima. Dakle, po obitelji Stipančić mi smo zapravo vidjeli kako cijeli taj sloj propada.
[24:57]Roman prikazuje dakle propast patricijske obitelji Stipančić, što je tipična realistička tema, to smo malo prije vidjeli.
[25:05]Utjecaj društvenih i povijesnih promjena na pojedinca i obitelj i nesnalaženje likova u novim okolnostima, posebice plemstva.
[25:11]Plemstvo se doista malo pogubilo, pogotovo u Hrvatskoj, u tom trenutku, to ćemo pokazati u sljedećim emisijama na ovome romanu.
[25:20]Na kraju romana, recimo mogu samo reći, postolar Gašpar veselo fućka u plemićkoj kući Domazetovića. On je kupio tu kuću.
[25:29]I veseo je. Dakle, znači promijenilo se sve. Nastale su neke nove okolnosti.
[25:35]A kroz sudbinu ove obitelji Novak zapravo oslikava širu sliku propadanja.
[25:39]Cijeloga plemstva i promjene kompletnog društvenog odnosa. Druga kategorija je sveznajući pripovjedač.
[25:46]Znači on je objektivan u trećem licu, ne iznosi vlastita mišljenja, niti otvoreno osuđuje, to ćemo vidjeti,
[25:54]već doista objektivno prikazuje događaje i likove. Novak će pripovjedač će ovdje biti ponekad možda malo ironičan.
[26:02]Ali on je doista objektivan. Ono što je važno recimo što sam već rekla, on čak nije ni na strani Lucije Stipančić, za koji će možda naši mladi čitatelji
[26:10]imati najviše sućuti, možda i empatije. Treće obilježje je detaljan opis sredine i društvena analiza.
[26:18]To je jako važno. Novak posvećuje veliku pozornost detaljnom opisu Senja, gradskog prostora, kuće Stipančića, trga, bure.
[26:27]Bura je nevjerojatno opisana u ovom romanu. Društvenih slojeva, političkih događaja.
[26:34]To je taj druga fabularna linija. Znači mi ćemo ovdje imati ilirske ideje, otpor mađarizaciji, stvarne događaje.
[26:42]Dakle, on nam daje stvarnu sliku svakodnevnog života. Recimo, čak imamo jednu sliku u romanu kako Valpurga prži pileći batak.
[26:49]Luciji u i to u zemljanoj posudi koja cvrči. Luciji je to jedva pojala. Dakle, time se stvara autentična realna slika grada i ljudi.
[27:00]Četvrto, likovi se uvode u fabulu kraćim ili duljim vanjskim opisom. Da će uvijek imamo lice, godine, status.
[27:09]To je jako važno i zanimljivo za ovaj roman i za realizam. Kad se uvodi novi lik, uvijek vanjski opis.
[27:17]Kako je izgledao status obavezno. Dakle, tko je bio, što je radio. Peto, kritički stav.
[27:23]Sad već vidimo kako ponavljam sve što smo dosada teoretski postavili. Kritički stav je važan.
[27:28]Novak zapravo kritizira senjsko društvo i oslikava negativne strane te patrijarhalne obitelji, i uopće cijelog tog patrijarhalnog sustava. I zadnje, regionalnost.
[27:40]Novak opisuje Senj. Ne slučajno, on je Senjanin, on je rođeni Senjanin kao i naš Silvije Strahimir Kranjčević.
[27:47]Dobro ga poznaje i u prikazu društvenih događaja i likova možemo pratiti, dakle, vjerojatno i slične stvari u ovome gradu.
[27:56]I on na taj način prikazuje svoj grad koji je dvojbeno voli, ali prikazuje ga upravo zato što ga dobro poznaje, što je promatrao upravo tu nekakvu tu nekakvu propast.
[28:07]I upravo kombinacijom svih ovih elemenata Vjenceslav Novak je stvorio ovo slojevito djelo, koje doista vjerno odražava stvarnost svog vremena.
[28:16]I zato ga mnogi kritičari nazivaju hrvatskim Balzakom. Evo, sad smo to nekako onako složili.
[28:23]A sad smo ga i već spomenuli dovoljno puta Vjenceslava Novaka, dakle pa možemo i za kraj ove emisije predstaviti njega i njegovo stvaralaštvo.
[28:32]Tako je, to je vrlo važno. Dakle Vjenceslav Novak, hrvatski književnik, ali moram reći i glazbenik. Bio je orguljaš.
[28:40]i živio je zapravo kao nastavnik glazbe. Rođen je u Senju. To smo već nekoliko puta spomenuli i bio je učitelj glazbe u muškoj školi.
[28:48]On predaje u Zagrebu, poslije se on preselio u Zagreb. Predaje u Hrvatskom glazbenom zavodu i napisao je čak i knjigu Uputa u orguljanje.
[28:57]Ovo vam doista govorim samo kao lijepu zanimljivost, možda za miljunjaša, za neki kviz. To vam doista ne treba na maturi.
[29:06]Ali možda će se naši slušatelji sjetiti zgode. Mislim da sam je spominjala kad je Matoš pao na ispitu iz teorije glazbe, e onda mu je profesor bio upravo Vjenceslav Novak.
[29:16]Evo, mala digresija. Vjenceslav Novak je inače objavio više od stotinu djela u 20-ak godina pisanja.
[29:23]Tu je osam romana, Pavao Šegota, Pod Nehajem, dakle opet Senj, Podgorka, Nikola Baretić, Posljednji Stipančići, Dva svijeta, Zapreke i Tito Dorčić.
[29:34]Stotinjak novela je napisao. Najpoznatije će možda biti našim slušateljima Neza sitnosti bijeda, U glib i Iz velegradskog podzemlja.
[29:43]Iz ovog naslova što sam čitala, vidi se da su Senj, Primorje i grad Zagreb zapravo dominantne teme i mjesta radnje njegovih djela.
[29:51]Dakle, Senj kao glavni, kao njegov rodni grad i Zagreb kao grad u kojem je živio i to je zapravo realizam.
[29:58]Umro je od tuberkuloze i tako dalje, mogao je možda i dulje poživjeti, ali ovaj stvarao je sve do 1905. godine i doista možemo reći da je naš vodeći pisac realizma.
[30:10]A ako bude sreće pa maturanti dobiju Vjenceslava Novaka za zadatak, moraju o njemu napisati nekoliko rečenica.
[30:18]E tako je. Dakle sve ovo što sam rekla ne treba pisati podatke da je predavao teoriju glazbe i bio orguljaš. Dakle to ne morate pisati. To zapamtite kao ovako siroko i lijepo znanje.
[30:29]Važno je zapamtiti da je bio rođen u Senju, ali ne da bi se sad to spominjali nego kao objektivno pripovijedanje i regionalnost, odnosno piše o onome što zna.
[30:38]On njemu je najvažniji podatak razdoblje u kojem mu stvara i vrijeme toga razdoblja. To smo toliko puta ponovili da tako da mislim da to više nikome neće biti nepoznato.
[30:48]Ne treba pamtiti ni godine rođenja ni smrti. To doista nije potrebno. Ako znate napišite, ali nevažno je.
[30:57]Dovoljno je smjestiti Stipančića u kraj 19. stoljeća ili u posljednja dva desetljeća 19. stoljeća. Dakle vrlo jednostavna i točna rečenica bila bi
[31:06]Vjenceslav Novak, hrvatski realistički književnik, ili ako ćemo malo razigrati, Vjenceslav Novak često nazivan hrvatskim Balzakom, zbog detaljnog prikaza društvenih slojeva, posebno grada Senja,
[31:19]istaknut je predstavnik hrvatskoga realizma koji stvara u zadnjim dvama desetljećima 19. stoljeća. I to je zapravo to.
[31:27]Možda samo reći da se realizam piše malim slovom i sva književno-povijesna razdoblja pišu se malim slovom. To je jako, jako važno reći.
[31:35]Odlično. Evo i ovim podacima možemo i završiti prvu emisiju o Posljednjim Stipančićima,
[31:41]premda ih zapravo još nismo ni zahvatili. Možemo. Slažem se. Prošlo je naše nekakvo vrijeme, ali ovo je sve bilo vrlo važno i temelj je za sljedeću analizu i interpretaciju romana, a o tome zapravo slušajte u sljedećim emisijama.
[31:55]Slušajte nas na Hrvatskom radiju, gledajte na našem YouTube kanalu, pratite na Tik Toku. A do iduće epizode pozdravljaju vas profesorica Marina Čubrić i ja sam Goran Kušec. Pozdrav.
[32:05]Pozdrav.
