[0:00]Zapamtite za Petrarku, dakle 14. stoljeće. On je baš 14. stoljeće ili kasni srednji vijek ili predrenesansa. I piše djela na talijanskom jeziku, a na talijanskom je upravo naša zbirka pjesama Kanconijer. Dakle to nas zanima. Ali Petrarka je pisao i na latinskom jeziku i bio zapravo humanist. Ne, Petrarka kaže ja ne mogu živjeti jer mi je srce raspolovljeno. Amorova strelica je mene pogodila. Dakle to je ono što on unosi u taj tip lirike. Međutim, kao što sam rekla, za razliku od trubadura, Petrarka u svojim pjesmama koristi, dakle, subjektivnu introspekciju, osobno, dakle, opisuje vlastite misli i osjećaje.
[0:47]Ja ću odmah ovako reći. Francesco Petrarka. Kanconijer, Petrarkizam, Trubaduri, Laura, Sonet. Sve su to. Dakle sve su to pojmovi koje treba dobro zapamtiti ako želimo dobro napisati esej o Petrarkinoj pjesmi. Najbolje je da krenemo nekako redom, zapravo kao u eseju, je l'? Na početku kratko o životu i stvaralaštvu Franceska Petrarke. Tako je u eseju treba biti prva uvodna rečenica kratko o pjesniku. Ja ću malo, odnosno mi ćemo malo šire govoriti, iskoristit ćemo ovu priliku da upoznamo njega i njegov život i rad. A usput ćemo sekundarno malo ponoviti povijest književnosti, odnosno predrenesanse, pa ćemo malo spominjati druge pisce. To ništa nije loše jer nam sve to može dobro doći za ona pitanja iz povijesti književnosti kojih ima 12 i u tih 12 svašta može biti. Pa krenimo, evo. Dakle Frančesko Petrarka rođen je 1304. godine u Italiji. Ne morate pamtiti godine. Zapamtite za Petrarku, dakle, 14. stoljeće. On je baš 14. stoljeće ili kasni srednji vijek ili predrenesansa. Kao dječak preselio se s roditeljima u Avinjon. To je u Francuskoj, u Provansi. Inače ne uopće ne trebamo spominjati gradove, mjesta i tako dalje. Međutim vidjećemo uskoro zašto je taj podatak važan za njegovo stvaralaštvo. Studirao je pravo i tako dalje, međutim književnost je bila ono čime se zapravo on u životu želio i volio baviti. Zašto je on bio u Avinjonu u njegovom 14. stoljeću? Pape su bile izmještene u Avinjon iz Vatikana. I ta inače promjena, kako je on otišao tamo sa svojim ocem koji je bio tamo valjda nekakav službenik. To je bilo jako važno jer je jer je Avinjon u to vrijeme bio središte intelektualnog i političkog života Evrope. On je bio, rekli bismo, u žarištu nekakvu. Tako da i njegovo stvaralaštvo kao i stvaralaštvo svih književnika i intelektualaca onoga vremena obuhvaća dvije strane. Dakle, piše djela na latinskome jeziku koja nas u ovom trenutku uopće ne zanimaju, ni Afrika ni ništa drugo, i piše djela na talijanskom jeziku. A na talijanskom je upravo naša zbirka pjesama Kanconijer. Dakle, to nas zanima. Ali Petrarka je pisao i na latinskom jeziku i bio je zapravo humanist. Da, i Petrarku uvijek povezujemo uz dvojicu velikih talijanskih pisaca. Dante Aligijerija i Đovanija Bokačija. E tako je. To su nekako oni idu kao nekakav trolist. Dakle, Dante nešto stariji od ove dvojice, ali su Bokačo i Petrarka su se jako dobro poznavali, dapače, bili su prijatelji. Ali poznavali su i Dante ovo djelo, posebice Bokačo. I svu trojicu smještamo, dakle, u taj kasni srednji vijek, odnosno tu predrenesansu. Mislim da ćemo svi zapamtiti koliko ću puta to ponoviti. Premda su sva trojica bili humanisti, kad to kažemo, znači da su pisali na latinskome jeziku. I naši pisci toga vremena upravo tako pišu, a većina djela je i napisana na latinskom jeziku, ali njihova najslavnija djela, sve trojice, pisana su zapravo na talijanskom jeziku. Tako je bilo, recimo, i s našim Markom Marulićem. On je slavu evropsku stekao latinskim djelima, nevjerovatno evropsku slavu, ali Juditu, svoj veliki ep, napisao na hrvatskom jeziku. E sad da se vratim s ove digresije malo opet na Petrarku, ali vidimo da svi vrlo slično zapravo žive i rade. I tako naš Petrarka dok je bio u tom Avinjonu jedan od ključnih trenutaka u njegovom životu bio je susret s Laurom. Kažu da je nju vidio početkom travnja 1327. godine u Crkvi Svete Klare. U Avinjonu je vidio Lauru de Sades, koja je bila plavokosa lijepa djevojka, bila je mlada. I sljedećih 30 godina pisao je pjesme njoj u čast, o neuzvraćenoj ljubavi, o ljubavnoj boli, o njezinoj ljepoti i tako dalje. Zapravo taj trenutak se pokreće jedna ljubav o kojoj eto i mi danas govorimo. Koliko stoljeća poslije. Dakle, mi čitamo u toj njegovoj ljubavi prema toj Lauri. I rekla sam 30 godina, vidjećemo poslije kad analiziramo, kažu i da je 30 godina pisao o njoj, 10 je pisao pjesme i kad je Laura umrla. Vidjećemo kako se to reflektira u zbirci. A ta zbirka pjesama zove se Kanconijer i to je nama ispitno djelo. Ovu zbirku ona ima dva naziva, Rasute rime. Prema prvom stihu prvog soneta: Vi koji uz zvuku rasutih rima slušate uzdah što bje srcu hrana. Znači po tome se zove i Rasute rime, a Petrarka inače tu zbirku sam nazvao Rerum Vulgarium Fragmenta. Na latinskom jeziku je nazvao, odnosno ulomci stvari ili rekli bismo fragmenti, ulomci, djelca na Vulgarium, na narodnom jeziku. Znači male stvari na narodnom jeziku, Vulgarium, znači prosti jezik, prosti znači jednostavni. Oni su smatrali smatralo se da narodni jezici nisu tako uzvišeni možda kao latinski zbog antike i tako dalje. Ali uskoro se pokazalo da to nije tako i Petrarka i Dante i Bokačo to demantiraju, a i naš veliki Marko Marulić, jer su sjajna djela napisali upravo na svojim narodnim jezicima. Kad se govori o Petrarki, uvijek se spomenu i trubaduri. Na što ste mislili kad ste uvodu kod Avinjona rekli da će taj podatak biti zanimljiv za kasnije stvaralaštvo? E to je jako važno. Rekla sam Provansa, naš je Avinjon je grad u Provansi, a u Provansi su bili srednjovjekovni pjesnici trubaduri, koji su bili poznati u cijeloj Evropi onoga vremena, a jasno je onda da je mladome Petrarki. Naime, Petrarka je svoju liriku, odnosno svoju zbirku pjesama Kanconijer i svoje pjesme koje je pisao jako dugo, zapravo oblikovao tako da je nastavljao tip dvorske ili galantne lirike, odnosno trubadurske tradicije. Trubaduri su nama jako poznati, mi imamo svoje trubadure po moru i tako dalje. Mi pripadamo tom mediteranskom krugu tako da nama taj tip poezije nije nepoznat. A tko su bili zapravo trubaduri? To su provansalski pjesnici iz 12., 13. stoljeća, vjerovatno i ranije, koji su pisali o dvorskoj ljubavi, o patnji zbog nedostižne dame, idealizaciji ljepote i nekakvom ceremonijalu ljubavi. Znači oni su pisali onako nekako stvari koje su bile opće poznate. Ljubav je važna, bez ljubavi se ne može živjeti, žena u životu je idealna, bez žene ne mogu ništa. Što bih ja mogao i tako dalje. I Petrarka od njih preuzima te motive, ali ono po čemu je Petrarka važan i zašto je njegova ta zbirka nama danas toliko važna što ih on transformira, odnosno njegova lirika postaje introspektivna, fokusirana na vlastito unutarnje stanje, a ne samo na vanjsku formalnu tu interakciju.
[8:05]Ljubav je ljubav je sve, bez ljubavi ne može čovjek živjeti. Ne, Petrarka kaže ja ne mogu živjeti jer mi je srce raspolovljeno. Amorova strelica je mene pogodila. Dakle to je ono što on unosi u taj tip lirike. Po tome je zapravo razlika. Međutim, trubadurski pjesnici su doista bili slavni u svoje vrijeme, pa čak i Dante neke od njih smatra svojim učiteljima. Viljem od Potijera, Rudela, Daniela, Bertrana de Borna i tako dalje. Dakle vidimo da njihova imena su sačuvana i svi su ovi naši veliki pisci kasnoga srednjeg vijeka, koje danas volimo i čitamo, poznavali te trubadurske pjesnike. A osim tipičnih tih trubadurskih tema ostavili su ljubavnih tema, ostavili su mnoge lirske vrste, recimo pjesmu tip koji se zove Alba. Alba znači zornica. Ono, odnosno to su pjesme koje govore o rastanku ljubavnika u zoru. Pa onda pastorale, balade. To su bile jako jako popularne pjesme u ono vrijeme. Pa dobro i danas mnoge pjesme imaju te motive rastanka ljubavnika u zoru. Neka zora ne svane, zora bila, ako zora ne svane i tako dalje. Ma ima doista, evo Gorane ovo je odlično. Dakle, odlična asocijacija. Mi danas imamo jako jako puno i Petrarkizma u našim pjesmama, pop rock, klapskima pogotovo. A ovo stvarno neka zora ne svane, dakle, možda nisu znali autori, sad se ne mogu sjetiti tko su. Ali to je doista trubadurska pjesma. I zapravo kako sam već rekla, mi pripadamo tom mediteranskom krugu i mnoge naše te pjesme imaju te motive. Međutim, trubadursko pjesništvo onoga vremena u, dakle, u srednjem vijeku, bilo je poznato i našim srednjovjekovnim pjesnicima. Mi smo bili svi jedan krug i možda će se suvremeni naš slušatelj začuditi. Ali srednjovjekovni čovjek, pa i Hrvat je bio jako mobilan i ljudi su jako putovali. Mi bismo se iznenadili, ali nisu baš oni tako sjedili. I Dante spominje hodočasnika iz Hrvatske koji je došao gledati Veronikin rubac u Italiju, kad u pjevanju u Raj u trećem pjevanu božanstvene komedije. Spominje hodočasnika iz Hrvatske. Pa ne spominje Dante njega jer je jedanput došao. Znači da smo mi bili jako česti posjetitelji Italije. A znamo da jesmo. Tako da i ovi trubaduri su bili nama jako jako poznati. Petrarka je bio poznat našim pjesnicima i to uopće nije upitno, dapače. Međutim, ta trubadurska lirika u Italiji razvila se u jednu novu, rekli bismo, pjesničku školu koju treba zapamtiti. Zove se Dolce Stil Novo ili Slatki novi stil. Dolce znači slatko. Oni se doista tako zovu, slatki novi stil i pripadnici te pjesničke škole kažu da plemenito srce nema veze s rođenjem i plemstvom, nego je u pitanju plemenitost duha. To je jedan teoretičar kaže, E aristokracija duha koja se može zaslužiti ljubavlju. Oni unose nešto novo u sve to, odnosno ljubav oplemenjuje čovjeka. I zapravo nisu samo plemići, zato se kaže plemić jer je kao plemenit, nego i svi ljudi imaju osjećaj ljubavi na isti način. To je ona po čemu je Petrarka poseban. Ono što karakterizira Petrarkinu poeziju, to je njegov stil, a to je uporaba stilskih figura, to ćemo vidjeti. Precizan rima i ritam, svojevita simbolika. Rima i ritam su uvjetovani sonetom, o tome nešto malo kasnije, jer Petrarka je upravo po sonetu važan. I piše sonete, kancone, madrigale i tako dalje u svojoj zbirci. Oni su oblikovani tako da reflektiraju unutarnje stanje pjesnika i on koristi prirodne motive, cvijeće, sunce, rijeke i tako dalje. Simboliku svjetla, tame, radosti, patnje, kontrasti su važni. Kod njega je posebno važan kontrast između tjelesnog i duhovnog. Znači rane su njegove, rekli bismo, unutarnje ranjeno srce i tako dalje. On pati, on ima ljubavnu bol, ali on razmišlja o tjelesnom i onom duhovnom iznad toga tjelesnoga. Petrarka je ono što je jako važno, posebice u drugom dijelu te zbirke bio svjestan prolaznosti ljudskog života. I to će se vidjeti kad on univerzalizira te svoje motive i shvaća da je život prolazan. I da zapravo sve to prođe, ali ljubav ostaje i to ćemo vidjeti i u ovoj zbirci. Temeljne su, dakle, značajke Petrarkina stvaralaštva. Da nekako zaključim, introspektivnost, znači pjesnik istražuje vlastite osjećaje i svoje nekakve intelektualne dvojbe. Srednjovjekovna trubadurska lirika kao polazište inspiracija koju on nadilazi, ali definitivno prepoznajemo trubadurski stil.
[14:40]Svjest o prolaznosti i besmrtnosti duše, jasno, ne tijela, nego duše. Znači to je motiv vremena, prirode, ali i umjetničke trajnosti. Ovo pogotovo u prvom sonetu, on upravo kaže da na neki način je sve sonete njoj posvetio i ta će Laura ostati zapisana u tim pjesmama. To je motiv koji se ponavlja u mnogih književnika i u Shakespeareu. Posebno spominje u svojim sonetima kad piše sonet prijatelju kaže u stihovima ti u vječne rasteš čase. Znači u mojim stihovima živjećeš beskrajno. Tvoja ljepota će nestati, ti ćeš umrijeti, ali u mojim stihovima živjećeš zauvijek. To kaže veliki Shakespeare. Na jednak način ponaša se i naš Petrarka. I ovaj nekakav kontrast tjelesnog i duhovnog. Dakle, kanconjer nije samo obična zbirka ljubavnih pjesama. Ali u svakom slučaju ima ih 366. Jasno čim je 366. Skoro kao riječi. U eseju. Bravo Gorane. Još 30 i već smo na onoj donjoj granici. Naime, 366, to je broj dana u godini. Simbolika je jasna. Mislim da to nitko ne treba dvojiti. Znači svaki dan u toj jednoj godini njegovoga života jedna pjesma je posvećena Lauri. Inače broj u književnim djelima onoga vremena je bio jako važan broj. Kod Dantea je to 100, kod Bokača je 100 novela, ovdje je 100 pjevanja. Znači mora sve imati nekakvu, nekakvu ljepotu, oblikovanje i tako dalje. Znači 366 pjesama, a struktura zbirke je zapravo organizirana kronološki prema fazama Petrarkina emocionalnog iskustva i odnosa prema Lauri. To je ženi koju je zapravo idealizirao, vidjećemo uskoro, koja simbolizira uzvišenu ljubav, ljepotu, vrlinu, duhovnu inspiraciju. I s obzirom na sve ovo, zbirka je tako je Petrarka podijelio, ima dva dijela. Prvi se dio zove Za života gospođe Laure, i drugi dio se zove Poslije smrti gospođe Laure. Znači ona je umrla i on je nastavio pisati pjesme. Od tih 366 pjesama, 317 je soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i četiri madrigala. Doista ovo nije potrebno pamtiti. Od svega ovog što sam navela i ja sam to morala pročitati, ali znam. Ovo je za one koji žele znati više. Apsolutno, nije to loše znati, ali ne treba pamtiti. Ono što moramo zapamtiti kao informaciju iz ovoga, da veliku većinu pjesama čine soneti. I to je informacija. I tako može glasiti rečenica u našem možda bitnom eseju. Dakle, u zbirci pjesama Kanconijer najveći broj su zapravo soneti. I to je to. Jer i 317, to je ono ne znam koji to postotak, ali je velik. I zanimljivo je, recimo, našla sam da je posljednja riječ u zbirci u zadnjem stihu zadnje pjesme riječ mir. Što je jako zanimljivo. Niti to, jasno, nije slučajno i kod Dantea, a također imamo riječ zvijezde. Svaki dio završava riječju zvijezde. Tako i ovdje riječ mir jer je pjesnik na kraju našao svoj mir nakon tolikih stihova, suza, uzdaha i svega. Znači sve se smirilo, kao da je to sve izbacio iz sebe. Hajde da i mi odahnemo na kraju malo. Malo. Evo odahnuli smo. No dobro, šalu na stranu. Pamtimo da su važni soneti. Sonet je kao pjesnička forma vrlo česta u hrvatskoj književnosti. Znam da se sastoji od dva katrena i dvije tercine. Bravo, bravo, točno. I to je, dakle, doista Petrarkin se zove Petrarkin ili talijanski sonet. Dakle, on je doista koristio sonetnu formu kao svoj primarni način izražavanja. I kao što si rekao, sastoji se od dvije katrene i dvije tercine. Možemo reći dva terceta. Ja ću rabiti vjerovatno stalno izraz tercina. I zove se Petrarkin ili talijanski sonet. Ako ga imenujemo u eseju pazimo, Petrarkin se piše s velikim P. I Petrarkin se piše. Sa C se piše. Znači Petrarkin, Petrarkin tako pišemo, Petrarke, ne ne pišemo nikada K. To moramo, čitamo, ali ne pišemo K, ali ako pišemo talijanski sonet, onda je malo T. To je opće, ovaj opći pridjev. Naime, važno je znati da u sonetu nije samo važno da je tih 14 stihova raspoređeno u 4, 4, 3, 3, nego je važna unutarnja struktura. To je ljepota soneta, nisu uzalud svi toliki pjesnici do naših pisali sonetom zato što on ima svoju unutarnju strukturu gdje se u katrenama uvodi problem, tema. Pogotovo prvi katren je tema, pitanje, znači često je neki kontrast toj temi u drugom katrenu, a onda tercine donose taj neki odgovor, odnosno rješenje toga. I taj sonetni oblik doista u toj svojoj strukturi koja može biti dvočlana, da su katrene kao jedan, ne, teza, a tercine antiteza. Može i tako biti, može biti katrene svaka za sebe, teza, antiteza, a tercine su nekakva sinteza zapravo svega onoga. Znači nije važno samo formalni raspored, nego je onaj unutarnji. Pa kad sam već rekla da je bio omiljen mnogim pjesnicima, mogu spomenuti Bodlera. Bodler je, dakle, francuska književnost, modernizam, jako jako volio sonet i puno je pisao o njemu. A kad je Bodler, jasno da onda pisao i Matoš, kojemu je Bodler bio uzor i Ujević. To smo vidjeli, i Ujević je bio ispitno djelo. Dakle, njih su trojica doista voljeli sonet i puno su pisali. A hrvatski naziv za sonet, stari hrvatski renesansni naziv, je bio Zvonjelica. Sonara inače zna znači zvoniti, je l'?
[21:03]Tako da i naši renesansni pjesnici su pisali u sonetima, ne samo da su nasljeđivali Petrarku u stilu, oponašali ga, nego su i pisali u sonetima. A Petrarku su oponašali mnogi mnogi pjesnici. A kad smo kod nasljeđivanja Petrarke, moramo spomenuti Petrarkizam. Petrarkizam je i dan danas zapravo vrlo živ, mnogi i ne znaju da neka pjesma zapravo ima elemente Petrarkizma u sebi. Dakle, nevjerovatno koliko je taj Petrarkizam danas zapravo živa i živ i aktualan i moderan. Uvijek je moderan. Ljubav je zapravo uvijek moderna, to je činjenica. Ali ne samo danas, odmah nakon izlaska zbirke krenulo je pisanje, rekli bismo ala Petrarka. I to pisanje ala Petrarka, odnosno kao Petrarka zove se Petrarkizam. To je stil u pjesništvu koje oponaša Petrarkino stvaralaštvo prema ključnim temeljnim motivima. A koji su sad ključni temeljni motivi? Nesretna ljubav. Uvijek. Apsolutno, neuzvraćena, nesretna, pjesnikova bol. Žena koja je nedostižna, uzvišena, hladna prema pjesniku. Ljubav je uvijek bol i patnja, ali inspiracija za umjetničko stvaranje. To je uvijek, odnosno kao što bi naš veliki Oliver pjevao, trebam te kao pjesnik svoju bol. Dakle stoljećima je bio nekakav taj trend da pjesnik mora patiti da bi mogao iznjedriti dobru pjesmu. To je vjerovatno isto jedan tip Petrarkizma. Petrarkizam je inače kao pojam, kao lingvistički pojam, to je eponim. Eponimi su opći pojmovi koji su nastali od vlastitoga imena. Tako da je Petrarkizam eponim, to ćemo zapamtiti kao malu digresiju, pa imamo i Bovarijam. Ne znam što je, Verterizam ćemo imati kod patnje mladog Vertera. Znači oni koji oponašaju Vertera u nekakvim svojim životnim situacijama, tako su i ovi koji žele biti pjesnici oponašali našega Petrarku.
[23:44]Evo recimo, opet za našu povijest književnosti, hrvatski su Petrarkisti Šiško Menčetić, Đore Držić, Hanibal Lucić, Mavro Vetranović. Pa kod Matoša imamo Petrarkizam vrlo snažan, kod Ujevića, R. posebno. Recimo cijela zbirka Ujevićeva, druga zbirka, Kolajne, ona je kompletno Petrarkistička zbirka. Pisana sonetima, žena nedostižna za kojom čezne naš Ujević. Dakle vidimo da je Petrarka vrlo vrlo aktualan, živ i dan danas. Međutim, moram reći da nije bilo uvijek tog slijepog nasljedovanja Petrarkističkog stila. Nekome možda malo ide na živce to, ja je volim ona mene ne voli. Međutim, bilo je i anti-Petrarkizma. Doista nešto suprotno Petrarkizmu. Najpoznatiji našim učenicima biće Shakespeare.
[24:52]Shakespeare je takođe imao zbirku pjesama koja se zove Soneti, 1609. godine je izašla. I odlična je zbirka i, dakle, i Shakespeare piše sonete. Međutim, Shakespeareovi soneti formalno u obliku razlikuju se od talijanskog ili Petrarkina soneta. Ima isto 14 stihova, ali više nema 4, 4, 3, 3, nego ima tri katrene i završni distih, odnosno 4, 4, 4, 2.
[25:39]Ali da se sad vratim na anti-Petrarkizam, ovdje ćemo puno naučiti za povijest književnosti. Shakespeare za razliku od Petrarke ne idealizira ljepotu svoje odabranice. Njezine kose nisu kao zlato, oči nisu kao zvijezde, grudi nisu bijele. Evo, mogu pročitati zapravo. Pa da je možda najbolje na primjeru da čujemo. Pa, mislim da će ova usporedba, ovaj naš kontrast koji sad ovdje nudimo pokazati što je Petrarka.
[26:17]Najprije ću pročitati Petrarkinu pjesmu, a onda ću pročitati Shakespeareovu pjesmu. Dakle, Petrarka ovako govori i ova pjesma što ću je sada pročitati tipična je Petrarkistička pjesma.
[26:45]Kaže: bjehu zlatne vlasi na vjetru rasute što ih je u tisuć plela kovrčica. Divno svjetlo joj je sjalo iznad lica i očiju što su sad spram mene krute. Znači imamo kosu, kovrčice, oči hladne. A činilo se ne znam s koliko vjere da joj se na licu i samilost bude. Onda nije čudo da je žar sred grudi buknuo u meni odmah preko mjere. Hod joj nije bio ljudskoga oblika, nega anđeoskog. A riječ zvuka kakva ne pozna govor ostalih smrtnika. Dakle ona hoda kao da pleše. To je isto znači ne samo lijepa nego ona je nevjerovatna. A glas joj je valjda ono ko orgulje. Što vidjeh, duh bje, sunce koje živi. Sad bi bila draga da je nije takva jer ne liječi ranu strela na tetivi. Ovdje imamo, dakle, kompletan rekli bismo instrumentari Petrarkizma. Strela na tetivi to je Ahilova tetiva, najosjetljivije mjesto. Strela je Amorova strela. Amor je jako čest motiv kod Petrarke, opis tipičan Petrarkistički. Što radi Shakespeare? On kaže ovako. Evo došla nam je jedna maca u naš studio pa i ona želi isto da nam piše o Petrarki. Kaže, kaže Shakespeare: Ljepše se koralj od usana joj rudi. Znači usne su inače kao koralj, a ovdje baš nije tako. Koralj je ljepši. Ko sunce ljepost očiju je ne krasi. Ako bjel je snijeg, sive su joj grudi. I vlast crna žica, žice su joj vlasi. Ovo Shakespeareova kose su joj kao žice crna. Vidjeh baršun ruža rujnih i bijelih. Na licu takva ruža dragoj nije. Znači njezino lice baš nije kao ruža. A ovo mi je najbolji stih. Kaže: mnogi miris više slasti dijeli od daha što iz moje drage bije. Volim glas njen, mada više Goldi muzika. Znači nije baš to baš tako da ću samo nju slušati, jer zvuk joj ljepši ima. I opet, dakle, paralelne motive imamo. Božicu nikad ne vidjeh da hodi, a moja draga ide samo tlima. Znači ona čvrsto hoda zemljom, ne baš nije da hoda iznad zemlje. Što bi rekao jedan naš pjevač, hodala je pola metra iznad zemlje. Petrarkizam. I on zaključuje Shakespeare, tako mi neba, ipak divna mi je i nijedna joj druga ravna nije. Ipak na kraju. Ali to je prekrasno jer Shakespeare kaže bez obzira na sve. Znači on nju ne idealizira, ali on nju voli. Znači ona nijedna drugoj joj nije ravna. I mislim da smo mi s ovim djelom onako lijepo zapravo zaključili ovu našu današnju emisiju. Da ostavimo jedan dio tematike i za našu drugu emisiju. Da, zapravo ne idealizira Shakespeare, više je realan ovako u svom pristupu. On je točno, on je realan i on zapravo opisuje kakva žena jest, ali ja nju i dalje volim. Znači ljubav je tu prisutna i dalje. To je ono jako jako važno. Znači ljubav je prisutna, ali on nju ne idealizira i to je ono što je najvažnije. Kod Petrarke. I mislim da smo sada shvatili što je Petrarkizam. Pomalo i nerealno, ali ljubav je slijepa. Tako je. A u sljedećoj emisiji nastavljamo razgovor o Petrarki, ali više o pjesmama i mogućim temama za školski esej. Tako je. Malo ćemo manje opisivati. Sad kad smo to zaključili. I zbirku ćemo još temeljito analizirati. Ja mislim sigurno jedno 10 soneta, pa malo i tema i tako. Družit ćemo se još s Petrarkom sigurno tri emisije. Odlično. Hvala profesorici na još jednoj korisnoj epizodi. Pozdrav svima do iduće epizode. S vama su bili profesorica Marina Čubrić, ja sam Goran Kušec. Vidimo se na našem YouTube kanalu Radio Matura, na TikToku i slušamo se na prvom programu Hrvatskoga radija. Pozdrav. Pozdrav.
