Posljednji govor Ante Pavelića U Emigraciji

[0:00]pa i samo spominjanje hrvatskoga imena. Godine 1945 hrvatski je narod, ne njegovom krivnjom, opet slobode nezavisnosti lišen,

[0:15]te se nalazi sada pod tuđinskom i komunističkom tiranijom, koja na isti način i opet iz Beograda sve poduzima, kako bi hrvatski narod posve istrijebila,

[0:30]pa i sam narodni osjećaj iz njegove svijesti iskorijenila. Da bi tu svoju nakanu doista i postigla, beogradska je komunistička vladavina bila zaigrala igru tobožnjega otpada od sovjetske Rusije i međunarodnoga komunizma,

[0:58]kako bi slobodne narode zavarala i pomoć dobivala da se održi na vlasti i uništi hrvatski narod, koji nije samo borac za svoju slobodu,

[1:28]nego je ujedno najveći i neopozivi neprijatelj komunizma kao takvoga. Bezbožni i zločinački komunizam nametnuo je svoju tiraniju i svim ostalim narodima u istočnoj i jugoistočnoj Evropi,

[1:54]te se i svi oni za borbu spremaju, a hrvatski oslobodilački pokret je u slogi i suradnji sa njihovom njihovim rodoljubivima i borcima. Suze ucviljenih majka i nevine dječice rose poharanu Hrvatsku zemlju,

[2:32]a njihovi vapaj i boli odjekuju cijelom domovinom, te dopiru i do naših srdaca i zovu nas, da se čim bolje i čim pospješnije spremimo za konačnu borbu,

[2:56]koja će te suze otrti i tiraniju iz domovine odstraniti, te kao i godine 1941. nezavisnu državu Hrvatsku uspostaviti.

[3:16]S Božjom pomoći taj će danas sigurno doći. Neka živi hrvatski narod, živila nezavisna država Hrvatska, slava borcima koji su za nju svoje živote dali. Za dom spremni!