[0:00]Dobrodošli na podcast u kojem zajedno istražujemo dubine ljudske psihe i visine ljudskih potencijala. Ja sam Sara Peranić i vjerujem da se dobre stvari ne događaju odabranim ljudima nego ljudima koji ih odaberu. Ovom podcast epizodom želim te podržati u tvojim dobrim odabirima. Pozdrav i dobrodošli u novu epizodu podcasta. Ova epizoda je nastala zahvaljujući vama, odnosno vašim pitanjima i porukama koji su uslijedili nakon što sam održala besplatan tjedni trening, izazovi i lekcije na putu do poduzetničke slobode. Naime, taj sam trening održala nakon što sam ušla u petu poduzetničku godinu, odnosno sa osvrtom na prethodne četiri. I u sklopu njega sam kroz tri predavanja i različite materijale zapravo podijelila preko 20 poslovnih lekcija koje sam stjecala kroz te prve četiri poduzetničke godine i kroz primjere iz svoja iskustva sam dala osvrt na te lekcije koje su mi se pokazale kao učinkovite i zašto, a koje upravo suprotne i zašto. Zatim sam podijelila preko 30 sabotera koji stoje poduzetnicima na putu da žive umnu, vremensku, financijsku i prostornu slobodu. I naposljetku sam pokazala kako to izgleda spoj psihoterapije i poduzetništva, odnosno kako naši različiti strahovi, potreba za kontrolom, potreba za sigurnošću i sve ostale ljudske potrebe utječu na naš razvoj poduzetničkih ambicija i velikih ciljeva i kako zapravo ih možemo iskoristiti na način da nas podržavaju, a ne da nas sabotiraju. Ako si slučajno propustio ili propustila ovaj trening, i dalje se možeš prijaviti na besplatan tjedni newsletter putem kojega ću ponovno poslati sve ove materijale. E sad, ono što je uslijedilo nakon tog treninga jesu brojni mailovi u kojima ste pokazali interes prema psihoterapijskom pristupu poduzetništvu, prema ovakvom načinu rada. Prepoznali ste se u jako puno primjera, situacija i tako dalje. I onda su zapravo uslijedili saboteri koji su zapravo zvučali kao vrlo smislene i razumne odluke, a zbog kojih ne krećete putem promjene. Tako da sam odlučila današnju epizodu zapravo posvetiti tim saboterima koji zvuče vrlo racionalno, vrlo razumno i pokazati na koji način nas oni spriječavaju da krenemo putem promjene. Budući da su trenutno u tijeku upisi u šestu grupu mentorskog programa Poduzetnija, jedan od najčešćih odgovora na trening je bio: Zvuči mi sjajno. Sigurna sam da ću se jednom pridružiti, ali sad nije pravi trenutak, odnosno sad nemam dovoljno vremena. Manjak vremena je definitivno najčešći razlog kojeg ljudi navode kada pokušavaju sebi, a onda i drugima objasniti zašto ostaju na mjestu na kojem im nije dobro, odnosno zašto ne poduzimaju određene akcije u smjeru promjene. Rečenice koje tu najčešće čujem su ne znam gdje udaram, ni ovako ništa ne stignem, a kamoli kada bih ubacila još jednu veliku obavezu. Trenutno su mi okolnosti takve da stvarno ništa ne stignem, ali kroz par mjeseci bi se sve to trebalo smiriti i tako dalje i tako dalje. E sad, prva stvar koju ovdje možemo uočiti je to uvjerenje da će kasnije biti bolje nego sada, odnosno da će nakon nekoliko mjeseci biti lakše izdvojiti neko vrijeme, primjerice za mentorski program ili za bilo koju drugu aktivnost, nego što je to danas. Zašto nam se to čini stvarnim i istinitim? Zato što smo mi trenutno svjesni okolnosti koje su nam trenutno aktivne i aktualne. Na primjer, trenutno traje neki projekt, trenutno imaš neku suradnju, trenutno tvoj suprug ima, ne znam, nekakvo veće opterećenje na svom poslu ili trenutno se dijete priprema za školu, vrtić, za što god. Dakle, uvijek je neka trenutna okolnost koja je sada aktivna i ti vidiš neki naredni period u kojem će ta okolnost proći. Znači, možeš predvidjeti primjerice za dva, četiri, šest mjeseci te okolnosti više neće biti. Ono što ti u ovom trenutku ne vidiš jesu sve one druge okolnosti koje će putem doći i zato ti se čini da će kasnije biti bolje vrijeme za početi promjenu nego danas. Jer će ove okolnosti koje su sad aktualne proći, a zaboravljaš da je život dinamičan i stalno promjenjiv i da će uvijek se pojaviti neke nove okolnosti. Kako to znamo? Najbolji način da provjeriš da li ti mirniji period dolazi ili je kontinuirano dinamično i sadržajno je da pogledaš kako je izgledalo tvojih posljednjih šest ili 12 mjeseci. Ako tu vidiš trend pada aktivnosti, odnosno trend smirivanja, onda OK, možemo vidjeti koji su tu čimbenici utjecali na to i da li će se taj trend nastaviti. Ali ono što mi iskustvo rada sa brojnim poduzetnicama govori je da zapravo taj pad ne postoji, odnosno da se količina zadataka i obveza ne smanjuje, nego je kontinuirano velika. Kada to znamo, onda znamo da za šest ili 12 mjeseci mi nećemo imati manje obveza, nego ćemo ih imati jednako ili više, ali ono što će biti drugačije kasnije je da će naši kapaciteti biti sve manji, zato što će nam se nagomilati još ti svi mjeseci do tada u kojima radimo neposloženo, neoptimizirano, u kojima nemamo jasan fokus, u kojem nemamo različite poslovne procese koji nam mogu rasteretiti raspored i olakšati poslovanje. Budući da sam kroz svoj mentorski program do sada imala priliku raditi sa preko 400 poduzetnica iz naše regije koje se bave različitim branšama, znači od pomagača, od online usluga, preko lingvista, preko arhitekata, dizajnera interijera, fotografa, dakle zaista najrazličitije moguće branše, ali definitivno nakon toliko iskustva mogu primjetiti neke zakonitosti i njihove sličnosti. Jedna od njih je da su apsolutno sve došle sa manjkom vremena za sebe, za svoju obitelj i za ono što je njima važno, da su sve bile nezadovoljne količinom slobodnog vremena i da su sve nakon što su primjenile stvari koje smo učili u programu, smanjile broj radnih sati, a povećale svoju produktivnost i poslovne rezultate. Zašto je to tako? Dakle, 24 sata koje su imale na raspolaganju imaju i dalje. Ono što se promijeni je što mi već u prvom modulu, dakle čim krenemo sa programom, to je prva stvar na kojoj radimo, a to je strateško planiranje u kojem zapravo definiramo prioritete i fokus.
[7:54]Na temelju tih prioriteta i fokusa napravimo plan akcija koji je smislen, a kada kažem smislen, onda mislim na to da ne skačemo sa zadatka na zadatak, nego da vidimo koje su to glavne akcije kroz godinu i kako nam nešto što sada pripremamo i radimo može olakšati onaj neki treći korak kojeg ćemo raditi i tu postignemo još jednu stvar, a to je predvidljivost i jasnoća. Što nam predvidljivost i jasnoća daju? Daju nam zapravo jedan osjećaj rasterećenosti i sigurnosti, jer sada znamo što i kada i zašto radimo, pa više nemamo onaj osjećaj užurbanosti, da sve moramo sad i odmah, da nećemo sve stići. A kada radimo smireno i fokusirano, onda zapravo možemo raditi produktivno. Druga stvar koju napravimo je zapravo analiza naših odluka da vidimo što mi to danas radimo samo zato što smo nekada davno to odlučili, a da zapravo to danas više ne želimo ili smo pak donijeli tu neku odluku sa nekog potpunog krivog mjesta sa kojim danas više ne rezoniramo i upoznajući sebe zapravo jednostavno ja bih rekla razvijemo taj mišić za donošenje odluka, odnosno za brže i jednostavnije donošenje odluka. A neodlučnost je jedan od najvećih gutača vremena, iako nam se čini da je to skrolanje. I sad kad sam spomenula skrolanje moram zapravo se kratko osvrnuti i na to, a to je da zapravo primjećujem kod velikog broja mojih klijentica da one nemaju potrebu za skrolanjem, ali kada tek uđu u program prilično puno skrolaju. Zašto? Zato što na taj način izbjegavaju nejasnoću. Sigurna sam da puno vas koji sada ovo slušate ćete se prepoznati u tome. Mi kada smo zbunjeni, kada smo preplavljeni, kada ne znamo šta bismo trebali raditi ili kako da to radimo, koji je najbolji idući korak, kada smo umorni, kada su naše baterije prazne, mi tada idemo i pribjegavamo u skrolanje ne zato što je to naša istinska potreba, nego zato što na taj način makar nakratko se maknemo i odvojimo od tih neugodnih osjećaja. S druge strane, kad uvedemo jasnoću, kad uvedemo poslovne procese koji nam rasterete poslovanje i olakšaju sve to što radimo, mi onda odjednom dobivamo više slobodnog vremena za sebe, pa možemo napuniti baterije, pa imamo jasnoću i predvidljivost strateškog plana. Mi onda više nemamo tu razinu nesigurnosti, nejasnoće, preplavljenosti i samim time potreba za skrolanjem ili bilo kojim drugim gutačem vremena pada. Neophodno je da zapamtimo i to ponavljam iako sam već puno puta to rekla, da broj radnih sati nema nikakve veze sa produktivnošću. Ono što se često događa je da moji klijenti jako puno rade prije nego što uđu u program, a nisu zadovoljni rezultatima, dok s druge strane nakon što primjene sve ono što ih učimo u programu, počnu raditi manje, a postizati više. To nije nikakva čarolija niti filozofija, niti nemoguća misija, nego je stvar zapravo vrlo jednostavna. Kada znamo što, kada, zašto i kako radimo i kada radimo punih baterija i kada radimo ono što je u skladu sa nama i iskoristimo sve svoje potencijale, ne gledajući što, kako i zašto drugi rade, nego kad se povežemo sa našim unutarnjim potencijalima, onda naša produktivnost može biti maksimalna. A kada radimo maksimalno produktivno, onda nama ne treba puno radnih sati. I sve ovo što pričam i sve ove primjere koje dajem, to ne vrijedi za tamo nekoga ko nema djecu, ko ima savršenu savršene okolnosti, kome je poslovanje u potpunosti optimizirano i tako dalje, nego vrijedi za tebe, za mene i za svakoga tko ovo sluša. Velika većina mojih klijentica su majke i to često ili majke malene djece koje trebaju njihovu punu pažnju ili pak djeca koja su malo veća, pa ih onda treba voziti na sportove, na ostale neke izvan nastavne aktivnosti. Hoću reći, te klijentice imaju slične izazove kao i brojni drugi poduzetnici koji pričaju kako nemaju vremena zbog okolnosti u kojima jesu. Neretko te žene žive daleko od svoje primarne obitelji, dakle od baka dida servisa, neretko žive u nekoj drugoj zemlji gdje nemaju neki svoj krug ljudi, odnosno još uvijek ga nisu razvile i ili im pak partneri rade takav posao da su većinu dana odsutni od kuće, pa je onda i briga o kućanstvu osim brige o djeci u potpunosti na njima. Dakle, sve su to žive i realne okolnosti unutar kojih klijentice postižu sve ove rezultate o kojima prethodnih dana možeš čitati na moj web stranici, na newsletteru i na društvenim mrežama. Zašto dijelim njihove priče i njihova iskustva i zašto sad ovo dijelim sa tobom? Zato što mi je važno da razumiješ da promjene koje ove žene kreiraju, a o kojima i ti vrlo vjerojatno razmišljaš, nisu promjene koje nastaju iz idealnih okolnosti, iz posložene svakodnevice. Jer je to nešto što u dinamičnosti života zapravo i nije realno očekivati, nego su to promjene koje se postižu jednom kada prestanemo pristajati na svakodnevicu koju živimo, na standard kojeg trenutno živimo, a u kojem nemamo vremena za sve ono što nam je važno i u kojem potražimo pomoć. I za kraj ovog prvog sabotera, jedno često pitanje koje dobijem je koliko mi vremena na nekom tjednom nivou treba za program. Mentorski program Poduzetnija podrazumijeva dva sata Zoom poziva tjedno i u prosjeku još nekakvih jedan do dva sata tjedno za video lekcije i sve materijale koji se dobivaju na edukativnoj platformi. E sad, ono što iz iskustva znam je da većina krene razmišljati: A ha, imam li ja četiri sata tjedno za ubaciti u svoj raspored i u 99% slučajeva je odgovor ne. Ono što mi je opet tu važno podsjetiti je da Poduzetnija ti četiri sata uzme, ali ti barem 14 sati da. Što to znači? To znači da kad primjeniš sve ono što radimo već u prvom modulu, odnosno prvom mjesecu programa, da će tvoj fond slobodnih sati drastično porasti. To znači da imat ćeš jednu obvezu i više, ali ćeš imati veliki broj obveza manje. Dakle, nemoj samo gledati, ne samo u kontekstu ovog programa, nego i inače u životu, nemoj samo gledati što ja moram dati i koliko me to boli, koliko me to košta, nego što ja sve mogu dobiti. Jedan od najčešćih razloga zbog kojeg ljudi ostaju na mjestu na kojem jesu je zato što razmišljaju o tome što će sve izgubiti, a ne razmišljaju o tome što će sve dobiti. Dakle, neće okolnosti ostati ovakve kakve jesu. Ono što ti pomaže da da uvodiš promjenu u svoj život je da počneš razmišljati iz te buduće verzije tebe, odnosno iz okolnosti kakve ćeš ti tek kreirati. Naravno, vrlo vjerojatno pogađaš da je drugi najčešći razlog zbog kojeg ljudi odgađaju promjenu, manjak financija. Dakle, prvo je nemam vremena, drugo je nemam novaca. Ono što mi je iskustvo pokazalo je da zapravo kada je u pitanju plaćanje programa, postoje dva najčešća problema, odnosno sabotera zbog kojeg žene sebi ne omoguće edukaciju koju žele i koja im je potrebna. Jedan razlog je uvjerenje da moraju štedjeti, a drugi razlog je strah od adekvatnog naplaćivanja svoje usluge, zbog kojeg se onda niti ne mogu pridružiti programu u kojem bi zapravo proradile sva ta svoja sabotirajuća uvjerenja kada je u pitanju novac, pa da si onda zahvaljujući tome mogu takve edukacije i priuštiti. Idemo redom.
[16:53]Što se tiče štednje, ja volim onaj citat koji kaže nitko se nije obogatio štedeći. Načelno nemam ništa protiv štednje, iako mi je tu važno naglasiti da ljudi često razmišljaju, aha, ako nisi za štednju, to znači da trošiš sve što zarađuješ. Dakle, priča nije tako jednostavna, ali ono zbog čega pričam o ovome je zato što sam primjetila da ljudi uglavnom štede iz pogrešnih razloga. Štede zato što se boje da neće imati i onda kao prvo je tu problematična ta misao, odnosno način razmišljanja i predviđanja jedne negativne budućnosti, a s druge strane onda svojim akcijama i potvrđuju to da bi se to moglo dogoditi i zapravo se pripremaju za najgori mogući scenarij. Koja je alternativa? Alternativa je da si ja kažem OK, ja stvarno ne znam kakva će budućnost biti. Dakle, ne mogu predviđati ono da će biti sve savršeno bez ikakvih izazova i tako dalje. Mislim dinamičnost života ponovno dolazimo do nje je takva da zaista nekad ne možemo znati što nosi sutra, ali ću ja onda raspolagati svojim novcem na način da se potrudim napraviti sve što je do mene da ta budućnost bude maksimalno produktivna, uspješna, ugodna, kakva god. A to onda znači, konkretno, da sam ja već nekoliko puta do sada kroz svoje poduzetničko iskustvo uložila sav prihod, dakle sve što sam zaradila, natrag u svoju glavu i u svoje poslovanje, kako bih naučila kako stvoriti dovoljan višak da mogu dalje i unapređivati svoj, odnosno podizati svoj lifestyle i ulagati u poslovanje i investirati pa da taj novac dalje stvara novac i i dalje da mi ostane dovoljno. Kako doći do te razine prihoda i do te ugodne pozicije da si zaista takvo nešto mogu priuštiti, sam i naučila upravo zahvaljujući konstantnom ulaganju u edukacije. Kod svojih klijentica primjećujem nešto što sam i sama na početku poslovanja imala, a to je onaj neki osjećaj frustracije kada jako puno ulažeš i onda napokon kreneš zarađivati i onda opet ostaneš na nuli jer sve vratiš u posao i u daljnja ulaganja i onda opet hajde nekako kreneš skupljati tu hrpicu i opet ulažeš i tako ti se nekako čini da se ponašaš kao Sizif da konstantno si na nuli. Ali zapravo nisi na nuli zato što tvoj posao i tvoj resursi i kapaciteti rastu i ako to napraviš dovoljno puta, u jednom trenutku će jednostavno tvoja glava i tvoje poslovanje početi producirati dovoljno da bez obzira na to koliko vratiš u poslovanje i koliko ponovno reinvestiraš, tebi i dalje ostaje dovoljno. Često mi se događa da mi klijentice kažu: joj dosta sam se nećkala da li da se sada priključim programu ili ne, zato što ove godine imam neka veća privatna ulaganja, pa onda neka poslovna moraju malo pričekati. Ono što takva misao ponovno pokazuje je zapravo da klijentica u tom trenutku zna, može zamisliti kako joj život izgleda sa tih primjerice 4.000 EUR manje koliko košta edukacija, a to je taman uštedjela primjerice za novi stan, a s druge strane ono što u tom trenutku nema u vidu i o čemu ne razmišlja jer razmišlja iz ograničenosti trenutnog mindseta, a to su svi oni prihodi odnosno povećanja prihoda koje će uslijediti nakon primjene stvari koje učimo u programu. E sad, tu bih o štednji mogla pričati još jako puno, ali mi je važno osvrnuti se i na ovaj drugi razlog zbog kojeg ljudi ponekad sebi ne mogu priuštiti daljnja ulaganja i edukacije koje žele, a to su preniske cijene, odnosno neadekvatno naplaćivanje vlastitih usluga zbog kojih onda ljudi stagniraju. Ova pozicija je jedan začarani krug u kojem osoba ne može uložiti u sebe zato što nema dovoljno prihoda, a nema dovoljno prihoda zato što se iz raznoraznih razloga boji naplatiti svoju uslugu. Ipak nije sve tako sivo, zapravo do sada, dakle kroz ovih prethodnih pet grupa Poduzetnije sam upoznala zaista nevjerojatne klijentice koje su jednom kada su odlučile da one žele promjenu i da više neće pristajati na nivo na kojem jesu i na standarde koje žive, svaka od njih je našla način da se unatoč tome što u trenutku donošenja odluke nisu imale sredstva koja su im za to potrebna, zapravo je svaka od njih našla način. I ono što je tu još jako važno za istaknuti je da su te klijentice kojima je bilo vrlo teško i zapravo gotovo nemoguće izdvojiti taj iznos, da je njihova motivacija za primjenu programa bila toliko velika da su njihovi rezultati bili opipljivo najveći, vrlo brzi i zapravo su vratili investiciju nevjerojatno brzo. I to je nešto što ja često kažem, a to je da težina odluke, da krenemo u promjenu, da uložimo u sebe i tako dalje, ta težina odluke zapravo postaje ona transformativna snaga iz koje rezultati i dolaze. Nekad kada klijentice počnu primjenjivati sve što radimo u programu kažu pa je l' moguće da je ovako lagano? Kao zašto sam se ja toliko godina mučila? Ali zapravo nije toliko lagano, jer u tu promjenu je uključena i ona težina odluke i provedba to te odluke, a to je najteži dio. I kada donošenje te odluke i provedbe te odluke ne bi bilo toliko teško, onda bi zapravo te rezultate imali svi. A nije slučajno da su uspješna i profitabilna i skalabilna poslovanja pogotovo kada gledamo statistiku ženskog poduzetništva jako, jako niska, odnosno u jako malim postocima. I zato ja volim reći svojim klijenticama, ako se ponašaš drugačije od većine, onda možeš i očekivati rezultate koje većina nema. Ono što je nažalost problem u našem društvu je to što bi većina se nastavila ponašati ovako kako se sada ponaša jer im je to ugodno, a s druge strane bih htjela rezultate koje imaju oni neki drugi ljudi. I tu dolazimo do sljedećeg sabotera koji mnogima stoji na putu do promjene, a to je percepcija manjka podrške. Manjak podrške vrlo često, barem u, u kod mojih klijentica zvuči tako da mi kažu: joj ne znam, moj partner misli da sad nije pravo vrijeme za ulaganje ili moj partner ne misli da bih ja trebala sada skalirati, da bih se trebala možda posvetiti djeci ili nešto ili sad imamo veća ulaganja privatna, trebamo kupiti novi auto i tako dalje i tako dalje. I na neki način traže potvrdu od svog partnera da je neka njihova odluka ispravna. Ja vjerujem da je u partnerstvu vrlo važno da se usklađujemo, dogovaramo, da ne radimo jedni drugima neke stvari iza leđa, ali s druge strane ono što mogu primjetiti u radu sa klijenticama je da često žene traže sigurnost i potvrdu u partneru, onda kada one same nisu dovoljno sigurne u sebe i svoju odluku. To je zapravo mehanizam kojim nesvjesno pokušavamo dobiti garanciju da smo ispravno izabrali i odlučili, a kada postavimo sa mjesta nesigurnosti našem partneru ili bilo kome drugome iz okoline pitanje, onda ta druga osoba vrlo često osjeti tu našu nesigurnost i onda isto tu nesigurnost i reflektira natrag, odnosno nije više ta druga osoba sigurna da li je to dobra odluka za nas zato što u nama ne vidi onu odlučnost koja bi zapravo potvrđivala da je to dobra odluka. Druga stvar koju je tu važno imati na umu je da pogotovo kada je u pitanju partnerski odnos da bismo razvijali kvalitetan odnos i da bismo u tom tako važnom odnosu imali potrebnu podršku, nama je potrebno vrijeme i kapacitet za izgradnju takvog odnosa. Neretko mi se dogodi da klijentice nakon što prođu program, pišu i ako mi ne radimo toliko na partnerskim odnosima u poduzetničkom programu, ali zapravo da se njihov partnerski odnos poboljšao. Zašto je tome tako? Zato što vrlo često ti odnosi ne budu narušeni zato što je nestala ljubav, zato što to ipak nije partner za njih ili što već nam se u tom trenutku čini, nego vrlo često taj odnos pati zato što nemamo kapaciteta da se nosimo sa njime, nemamo na primjer strpljenja da neku stvar izrazgovaramo, nemamo vremena da se tome posvetimo i naravno da onda odnos ne može živjeti na staroj slavi i da s vremenom krene patiti. Znači upravo ono što smatraš da ti je neophodno da bi krenula putem promjene, zapravo dolazi kao posljedica te promjene. Opet ću ponoviti iako to nije tema kojom se bavimo kroz poduzetniju, velik broj poduzetnica mi je napisao: spasio mi se brak zahvaljujući ovom programu. Odnos je puno bolji, više kvalitetnog vremena provodimo zajedno, ponovno sam se zaljubila u svog muža. Znači, to su sve one promjene koje dolaze jednom kada se ti ponovno povežeš sa sobom i stvoriš okolnosti unutar kojih se zaista možeš posvetiti onom što je tebi prioritet i vrijednost u životu. I za kraj sam ostavila nešto što ne bih nazvala saboterom, ali je definitivno nešto što sam također dobivala u vašim porukama nakon ovog treninga, a to je pitanje da li radim jedan na jedan, odnosno da li postoji nešto slično Poduzetnijoj, ali kroz individualni oblik rada. Tu mi je prije svega važno reći da potpuno razumijem ovo pitanje zato što baš zato što radim sa ženama koje već jesu postigle vrlo velike rezultate i znam koliko im je važno da maksimalno produktivno koriste svaki svoj trenutak. Važno mi je reći da razumijem da ovo pitanje dolazi upravo sa tog mjesta straha da li će im grupa uzeti previše vremena, da li će im pitanja drugih polaznika biti korisna, da li će dobiti vrijednost iz toga, da li im je zagarantirana anonimnost. Tako da sam odlučila na ovo pitanje odgovoriti iz dva kuta, iz svog pogleda i kroz ono što pišu polaznice programa. Što se tiče anonimnosti, to mi je prvo jako važno naglasiti da u ovom programu nema starih snimaka prethodnih grupa Poduzetnica. Zašto? Zato što mi je jako važno da se zapravo čuva ta anonimnost, gdje unutar ove grupe koja je sada na primjer, koja se sada gradi, dakle mi se međusobno upoznamo i povežemo, zato imamo i dva uživo susreta gdje te žene iz online poznanstava zapravo razvijaju i offline prijateljstva i različite kontakte i tako dalje. I to postane jedno zaista sigurno mjesto i okruženje gdje se to više nisu nekakve usputne polaznice koje se eto znaju iz nekog programa, nego zaista se žene u toj grupi povežu i postanu zajednica. S druge strane, kroz iskustvo sam shvatila da je najbolji način rada da zapravo podijelim svaku rundu Poduzetnije u dvije grupe, ovisno o tome gdje se ta žena sa svojim mindsetom i sa svojim poslovanjem nalazi. Naime, ja sam kao polaznica nekih prethodnih mentorskih programa u kojima sam ja bila sudionik odnosno polaznik, osjetila sam tu frustraciju kada grupa nije na istom nivou, pa sam ja onda imala neko pitanje vezano za skaliranje jer mi je tada poslovanje već bilo na nekom većem nivou, a s druge strane je većina grupa je postavljala neka početnička pitanja koja sam ja odavno prošla. Iz tog razloga sam odlučila Poduzetniju podijeliti u dvije grupe gdje onda zaista pitanje svake polaznice je nešto što i tebi kao polaznici koristi. A ovo su odgovorile polaznice pete grupe Poduzetnije kada sam ih pitala da budući da je Poduzetnija kreirana kao grupni program, da li smatraju da su njihove individualne potrebe bile prepoznate i odgovorene i da sam ih kao mentor individualno pratila, poznavala njihov proces i dovoljno im se posvetila. Kažu ovako: imala sam osjećaj da imaš kameru u mojoj kući, toliko si me dobro skenirala i podržavala. Tvoje poznavanje i upućenost u proces svake od nas na grupi je bila fascinantna. Inspirirala si me svojim fokusom na način da sam sada i ja fokusiranija kada radim sa svojim klijenticama. Divim se tvom individualnom vodstvu svake od nas u zajednici. Hvala ti što si u svakom trenutku bila u toku sa mojim dešavanjima i procesima. Zaista cijenim što si upoznata sa procesom svake od nas i što si tu za naša pitanja, savjete i nedoumice. Nisam mogla ni zamisliti takav fokus i posvećenost mentora. Tvoj fokus u svakom trenutku je bio na osobi koja ima riječ, kao da ste jedan na jedan, a grupa je bila kao šlag na tortu. Mislim da bukvalno svako javljanje bilo koje učesnice nije prošlo bez vrijednosti za mene. Mnogo veći benefit nego da smo bile samo nas dvije. Da, smatram da sve dobivamo istu količinu pažnje. Sara bi mogla patentirati grupno individualizirani program. Bilo mi je nevjerojatno koliko stigneš sve nas pratiti i znaš točno što je koja rekla od prvog pa do zadnjeg Zooma. Imam osjećaj da sam dobila individualni i grupni program u jedno. Nadam se da ti je ovo odgovorilo na neka tvoja pitanja i nedoumice i da ti je malo razjasnilo iz kojeg razloga ti je teško donijeti određene odluke i krenuti putem promjene. Za kraj te želim podsjetiti da su trenutno u toku upisi u šestu grupu mentorskog programa Poduzetnija, da je broj mjesta ograničen i da svi ovi rezultati o kojima čitaš i slušaš od drugih polaznica mogu postati tvoji, ako napustiš obrasce koje trenutno njeguješ. Svi rezultati o kojima čitaš nisu nastali iz savršenih okolnosti, nego iz toga što su žene naučile kako da unatoč nesavršenim okolnostima kreiraju život i poslovanje kakve žele. Veselim se da nam se pridružiš i da i ti postaneš jedan od uspješnih primjera mogućeg.
