[0:00]Dobrodošli na podcast u kojem zajedno istražujemo dubine ljudske psihe i visine ljudskih potencijala. Ja sam Sara Peranić i vjerujem da se dobre stvari ne događaju odabranim ljudima nego ljudima koji ih odabiru. Ovom podkast epizodom želim te podržati u tvojim dobrim odabirima. Pozdrav i dobrodošli u epizodu u kojoj ću odgovoriti na jedno od najčešćih pitanja koje dobivam u radu s poduzetnicama. Prije nego krenem, važno mi je naglasiti da ja radim s poduzetnicama koje uglavnom imaju velike ambicije, a to znači i puno ideja. Vrlo često su to majke, što znači da imaju i puno privatnih uz poslovne obveze. I uglavnom su to strastvene i znatiželjne žene koje imaju više interesa i hobija i onda imaju izazov kako pomiriti sve svoje obveze, odgovornosti, to-do listu, želje, potrebu za druženjem, potrebu za odmorom i tako dalje i tako dalje. U ovoj epizodi ćemo proći kroz tri postavke koje smatram neophodnima ako se želimo riješiti osjećaja preplavljenosti, ako želimo rasteretiti svoju svakodnevicu i uvesti balans privatnog i poslovnog života. Isto tako u ovoj epizodi ću podijeliti jako puno svojih privatnih i poslovnih projekata i zbivanja koji se dešavaju ove godine zato što je ova 2024. definitivno moja najsadržajnija godina do sada. Odviđa se izrazito puno toga i na privatnom i na poslovnom planu. S jedne strane je to predivno i nekako znači napredak, a s druge strane sve to što se zbiva zna biti izuzetno zahtjevno, izazovno, reći ću vrlo često i teško. I ono što sam sigurna je da kada ne bih imala vještinu planiranja kakvu imam i kada ne bih znala na koji način prioritizirati sve svoje obveze, ja bih definitivno u ovoj godini bila 99% vremena preplavljena. Da mi je netko prije samo tri godine rekao da je moguće sve ovo što ja radim i što mi se trenutno u životu događa staviti u samo jednu godinu, ja bih rekla da to apsolutno nije moguće. Iako sam i tada razvijala svoju metodu silaznog planiranja koju učim svoje klijentice, ali jednostavno ta vještina u tom trenutku još nije bila razvijena kao što je danas. Tako da me veseli s vama podijeliti i različite novosti i sam način na koji ja to postižem jer mi zapravo nije cilj da vi samo pratite moj put i moj razvoj nego da vam to posluži kao primjer mogućeg, a da vam onda, koliko je to moguće kroz besplatan sadržaj, a puno više kroz direktan rad u mentorskom programu, prenesem i način na koji vi možete ostvariti te ili neke za vas velike ciljeve. Kada je u pitanju planiranje i organizacija, ono što se često događa je da ljudi zapravo vjeruju da njihove okolnosti nisu povoljne za planiranje, da im se previše toga događa nepredvidljivo, da im se događaju stvari nad kojima nemaju kontrolu i da samim time nema za njih smisla da planiraju. Naravno da postoje nekakve stvari u životu koje se događaju neplanirano i nad kojima nemamo apsolutnu kontrolu. Primjerice, neke od mojih klijentica planiraju trudnoću ili planiraju kupnju stana ili zapošljavanje ili s druge strane otvaranje novih nekih poslovnica ili su pak primjerice, pogotovo arhitektice, u takvoj branši koja uključuje jako puno suradnika koji opet imaju nekakve svoje rasporede nad kojima one nemaju kontrolu.
[4:00]I sve su to neke okolnosti koje ne možemo u potpunosti kontrolirati, ali kada znamo da imamo takav okvir, onda planiramo na način da naš plan bude dovoljno spontan i fleksibilan, da bi u njemu u bilo kojem trenutku imalo prostora i vremena za to nešto što nam dolazi. Krenuću od vlastitog primjera. Moj zaručnik i ja smo već negdje sigurno dvije godine bili u potrazi za našim domom. Nismo bili 100% sigurni da li bi to bio stan ili kuća, ali smo znali otprilike što je to što tražimo i u prvoj polovici ove godine smo napokon pronašli našu idealnu nekretninu, odnosno stan koji je na tri etaže tako da ima privid odnosno osjećaj kuće, a opet nam i nudi onaj neki osjećaj da nije nekretnina samo na nama pošto puno putujemo.
[4:55]Uglavnom long story short mi smo napokon tu nekretninu pronašli. E sad koliko god je to predivno, s druge strane to znači da smo mi u ovoj godini morali uz sve poslovne projekte i obveze zapravo jedan veliki komad našeg vremena i energije uložiti u velike odluke i uređenje tog stana. Primjerice od toga da odaberemo kojeg arhitekta želimo angažirati za uređenje interijera do samog odabira stila, dakle što je to što se nama sviđa i kako želimo urediti svoj dom. Do milijuni jednog detalja za koji dok nisi u toj fazi, odnosno u tom procesu ni ne znaš da postoji. Od toga da li želiš dvoslojni, troslojni ili kakav već parket, do toga kakve lajsne želiš, kako želiš da budu postavljene. Da li okomito ili uz stepenicu. Kako želiš da bude uređen tvoj interijer, kakve navike imaš i kako u skladu s time što želiš, što ne. Dakle milijardu i jedan detalj koji troši ne samo tvoje vrijeme nego i tvoj kapacitet za odlučivanje, a znamo koliko je to u poduzetništvu s jedne strane neophodno, a s druge strane ograničeno. E sad kako život inače interesantno slaže puzzle i tajming. Paralelno zapravo mi ove godine organiziramo i naše vjenčanje koje će biti u 2025. i to je ponovno jedna zaista divna stvar i životna prekretnica, a s druge strane je nešto što opet traži i našu pažnju i naš fokus. Mi smo odlučili da želimo angažirati organizatora, ali smo prije toga odlučili da zapravo samostalno nas dvoje želimo osmisliti i sam koncept i samu temu vjenčanja. Kako želimo da to izgleda, kako želimo da bude uređeno, a da onda organizator zapravo samo to provede u djelo. Jer je nekako to naš dan i željeli smo da sami osmislimo od početka do kraja cijeli koncept koji neće biti u potpunosti tradicionalan, nego će zapravo biti neki spoj s jedne strane tradicije, a s druge strane nekih naših osobnosti, karakteristika, navika, načina života i tako dalje. Tako da je i to onda dio naše svakodnevice u smislu da moramo i želimo pronaći vrijeme za istraživanje različitih opcija. Organizacija eventa, sastanak s organizatorom, sastanak s fotografom, sastanak s muzikom. Odabir haljine, odabir cipela, odabir ne znam frizure. Dakle opet je tu milijardu i jedna sitnica. E sad ono što mi je tu još važno naglasiti je da za mene ove dvije divne i velike stvari nisu nešto što sam željela proživjeti onako kako sam vidjela da neki ljudi iz moje okoline su to proživljavali, a to je da bude obavijeno ogromnim stresom, živciranjem, nerviranjem, preispitivanjem što je meni ovo uopće trebalo. Dakle meni su to stvari za koje zaista želim imati kapaciteta i vremena da onda zaista u njima i uživam jer nije mi poanta tog dana da se 365 dana prije toga nerviram i stresiram da bih onda taj jedan dan uživala. Nego smo partner i ja odlučili naći način i stvoriti okolnosti, što nije uvijek lako, da uživamo u tom procesu pripreme i osmišljavanja našeg dana jer nam je nekako i to nešto što utječe i na naš odnos i na to kako ćemo zapravo u bračne vode uploviti. E sad koliko god to divno i idilično zvučalo, s druge strane ponekad je to zaista zahtjevno u svakodnevici koja ima sve one obveze, pogotovo poslovne koje ima i inače. I to je značilo da mi moramo svoje kapacitete za odlučivanje, za dogovor, za kompromis i sve ostale vještine podići na još viši nivo. Naravno da tu bude nekad i frustracije, i živciranja i umora. Dakle nekako mi je važno reći da ima i toga, ali to nije nešto što prevladava. E sad da stvar bude zanimljivija, kasnije ću preći i na sve poslovne projekte. Mi smo donijeli odluku ove godine na ljetovanju da sa prijateljima Novu godinu dočekamo na vrhu Kilimandžara, o čemu sam pričala u jednoj od prethodnih epizoda. Tako da u tu našu svakodnevicu koja ima stvarno puno i privatnih i poslovnih obveza i užitaka je došla zapravo i ta jedna velika obveza pripreme za takav uspon. Zato što mi ne želimo otići tamo na način da se onda mjesec dana moramo oporavljati od tog uspona i visinske bolesti i upale mišića i tako dalje, nego smo zapravo ozbiljno krenuli u pripreme na način da smo istražili i nabavili vrhunsku opremu koja je potrebna za te nebulozne visine. I osim što smo ove godine stvarno najredovitiji na svojim treninzima, ubacili smo još dodatno neke treninge koji će nas još više pripremiti za uspon koji nas čeka. Paralelno sa svime time ovo je moja peta godina poslovanja i samim time sam donijela neke strateške poslovne odluke u smjeru poslagivanja i u smjeru fokusa i kreiranja nekih novih ponuda. Tako da sam ove godine pokrenula i dio već stvorila, dio će tek doći, najviše ikada uživo evenata. Primjerice, jedan regionalni mitap u Beogradu koji je bio, dva mitapa u Zagrebu. Bit će jedno veliko okupljanje povodom pete godine poslovanja u Esplanadi u 11. mjesecu. Zatim sam imala sedmodnevno jedrenje sa dugogodišnjim polaznicama programa Poduzetnica. Pripremamo prvi međunarodni mitap u Dubaiju u početkom 2025. Zatim sredinom devetog mjeseca pripremam jednu veliku svečanu proslavu za moje najvjernije klijentice koje želim počastiti na način da zaista proslave sebe i svoj put i svoj uspjeh na nivou na kojem one i rade. I ponovno ću reći koliko god su ovo predivni projekti, istovremeno su za mene prilično i izazovni zato što nemam toliko iskustva u organizaciji uživo evenata. Pa su mi onda neke stvari koje se možda nekom drugom podrazumijevaju meni teške na način da su mi nepoznate i nove. Kao što mi je nekada bilo nepoznato pisati newslettere ili snimati podcast tako mi je sada osmišljavati koncept mitapa u Dubaiju, iako ja imam agenciju za ta luksuzna korporativna iskustva i putovanja koju sam angažirala za organizaciju i provedbu ovog putovanja. Ali s druge strane nisam u potpunosti isključena iz tog procesa jer mi je važno da osmislimo i kreiramo koncept putovanja koji će pružiti mojim klijenticama upravo ono iskustvo koje ja želim da one dožive u jednom od najinspirativnijih gradova na svijetu. Pored toga upravo zato što je ovo peta godina poslovanja onda je trebalo i posložiti neke procese na jednom višem nivou. Tako da sam kreirala potpuno novi CM sustav, uvela webshop, angažirala nove suradnike i za tih koraka je opet stajalo jako puno odlučivanja, jako puno pripreme i jako puno mog aktivnog angažmana. Naravno paralelno sa svime ovime što sam sada nabrojala život i svakodnevica i sve što nju gradi svakodnevno idu od redovitog tjednog kreiranja newslettera, podcasta. Objava za društvene mreže, redovitosti na storijima, treninga, druženja s obitelji, druženja s prijateljima, različitih iskustava, gestalt psihoterapijske edukacije. Provedbe mog mentorskog programa, praćenja svih tih klijentica, provedbe mastermind-a, kreiranja nekih novih usluga, radionica, master classova. I kad sve to skupa stavim na papir, nekad mi je zaista nevjerojatno koliko toga stane u tako malo vremena. A s druge strane kada osvijestim postavke i procese na kojima temeljim sve to što radim, onda mi je to vrlo smisleno. I zato sada želim podijeliti s tobom tri ključne postavke na kojima temeljim svoj plan. Prva postavka kaže preplavljenost ne proizlazi iz viška obveza nego iz manjka fokusa. Dakle kao što si mogla primijetiti sad iz svega što sam nabrojala, kod mene se ove godine nalazi najviše ikad stvari na to-do listi. Da stvar bude bolja i zanimljivija, neke stvari koje sam prethodno uvijek imala delegirane kao što je primjerice čišćenje doma. Su ove godine potpuno krenule loše i naopačke, tako da sam prvih šest mjeseci ove godine i to radila u potpunosti samostalno. To mi nije nešto što mi je pohvalno, odnosno nije nešto što mi je drago zato što zaista smatram da ako u tim kućanskim stvarima ne uživamo da to trebamo delegirati, ali jednostavno žena koja je dugo godina radila kod nas i pomagala nam u tome je nažalost radi privatnih razloga morala prekinuti suradnju, a s druge strane sam izrazito loše iskustvo imala sa nekim novim koga smo angažirali i u tom trenu s kapacitetom kojeg sam tad imala, ako je bio prilično smanjen s obzirom na sve tekuće projekte. Meni je jednostavno u tom trenu bilo lakše donijeti odluku da to radim sama i da mi to bude neki mentalni odmor u danu, nego da tražim novu osobu i prolazim ponovno kroz tu neku proceduru koja mi je u tom trenutku jednostavno bila too much. E sad kako tolika količina obveza za mene nije bila odnosno nije i dalje preplavljujuća. Kada kažem fokus ono što zapravo želim reći je da je meni i privatno i poslovno vrlo jasan smjer u kojem idem. Cilj koji je ispred mene i strategija kojom do toga dolazim. Ono što je nakon toga neophodno je da imam adekvatan plan, odnosno da sve te obveze rasporedim u određenu vremensku kategoriju. Dakle ja se neću svaki dan ili svaki tjedan paralelno baviti i gestalt psihoterapijskom edukacijom i vjenčanjem i stanom i programom i mojim klijenticama i poslagivanjem procesa i organizacijom uživo evenata itd itd. Nego imam razrađeno kroz cijelu godinu, kvartalno, mjesečno, polugodišnje, kada se kojim projektima bavim. Naravno postoje neki projekti kao što su primjerice uređenje stana ili organizacija uživo evenata koji nisu nešto što ja mogu smjestiti u jedan ili dva mjeseca jer se odvijaju postepeno. Primjerice stan se uređuje u fazama i ja u svakoj od tih faza moram napraviti nešto. S druge strane organizacija mitapa u Dubaiju je ponovno nešto što ima neke svoje etape, pa onda nekad traži više moga angažmana, nekad manje. Taj proces strateškog planiranja je nešto što detaljno učim svoje klijentice u mentorskom programu Poduzetnica, gdje zapravo slažemo svoj plan na način da prvo vidimo što je to što su nekakve fiksne obveze, a onda strateški i smisleno povezano po cjelinama slažemo one koje nemaju određeni vremenski rok da bi nam cijele godine bio omogućen balans. Jer opet kažem, nije poanta da ja sad sjednem i kao ludžak napišem 20 newslettera i onda sam mirna za dva mjeseca, nego je zapravo poanta da cijelo vrijeme mogu koristiti svoju inspiraciju, mogu raditi maksimalno produktivno, a da opet niti zapostavim svoj privatan život, hobije, druženja i slično. E sad kada pričamo o fokusu, ono što vidim u radu sa poduzetnicama je da je ljudima često vrlo zahtjevno odrediti svoje prioritete, definirati što treba ići ranije, što treba ići kasnije. Shvatiti opće u kojem smjeru želje i tu bih rekla da je zapravo možda i najvidljiviji spoj između osobnog i poduzetničkog razvoja, odnosno zašto smatram da je osobni razvoj temelj poslovnog rasta. Jer da bi ti imala svoj fokus i privatno i poslovno, da bi ti mogla donijeti nekakve ključne strateške odluke, neophodno je da ti s jedne strane poznaješ sebe, a s druge strane da imaš i sve one vještine koje su ti potrebne da to provedeš u djelo. Daću ti jedan primjer. Možda ti znaš što je to što bih htjela privatno i poslovno postići, ali te muči tuđe mišljenje, nemaš jasne granice. Bojaš se konflikta, ne želiš se nekome zamjeriti ili imaš osjećaj da nekome nešto duguješ i to je samo pet od milijun primjera što je to što te može sputati u provedbi tog tvog plana. Primjerice prije par mjeseci sam imala prilike surađivati s jednom divnom poduzetnicom kod koje je situacija izvana gledajući bila prilično jasna. Dakle ona je radila paralelno dva projekta, oko jednog je strastvena, oko drugog nije. Ovaj prvi joj ide sjajno, ovaj drugi nikako. Dakle oko prvog ima ideje, ima klijente, dobro se prodaje, ovaj drugi sa doslovno šlepa za njime i svima u programu je bilo vrlo jasno, jasna slika i čista situacija u smislu OK. Dakle, da istostotnog fokusa na taj prvi, taj drugi je očito nešto sa čime se trebaš pozdraviti i to je to. Međutim, ona je imala neku blokadu i stalno je nalazila nekakvo opravdanje zašto to i dalje nekako šlepa za sobom. Ono do čega smo u radu došli je da je ona zapravo imala osjećaj dužnosti prema toj svojoj mentorici koja ju je naučila kako da to radi i negdje je imala osjećaj da nije OK da ona sad napusti taj projekt i da se u potpunosti posveti onom koji je smislen, u kojem uživa i kojoj zapravo i ide. E sad neću ulaziti dublje previše u tu temu, ali vrlo kratko zašto je ta blokada bila toliko snažna zato što je ona zapravo u tu mentoricu projicirala svog roditelja. I naravno da je onda emotivna komponenta tog odnosa bila izrazito nabijena jer mi nismo toliko emotivno povezani sa mentorom ili učiteljem koliko smo sa roditeljem. A ako u njega projiciramo roditelja onda će to biti jednaka snaga tog odnosa i te veze i samim time onda to izuzetno teško prekinuti jer naravno roditelj će nam uvijek biti roditelj i ta neka veza je jednostavno neraskidiva. Dakle ovo je samo jedan od primjera na koji način je neka mentalna blokada odnosno prepreka stajala na putu ovoj klijentici da bude fokusirana i da u skladu sa time onda i dosljedno provodi svoj plan. Idemo sada na drugu postavku koja kaže izbjegavanje planiranja je izbjegavanje odgovornosti. Znam da ako izbjegavaš plan ti ovo neće biti drago i lako čuti, ali dozvoli da ti malo objasnim o čemu zapravo pričam. Jako puno poduzetnica izbjegava proces planiranja i uvijek nađu neko opravdanje. Nemam vremena, imam malo dijete pa ne mogu planirati. Radim sa puno suradnika pa je puno stvari nepredvidljivo pa ne mogu planirati i dakle što god da su već njene životne ili poslovne okolnosti, ona ima neko opravdanje zašto planiranje za nju nema smisla ili primjerice 100 puta sam radila plan, nikad ga ne uspijem provesti, uvijek se nešto izjalovi pa neću niti ga raditi iznova i trošiti vrijeme na to. Ono što mi je iskustvo rada sa preko 500 poduzetnica u posljednje tri godine pokazalo je da se većina tih poduzetnica ne boji posla i ne boji obveza, dapače to će napraviti bez problema. Ali ono čega se zapravo plaše jesu odgovornost i pogreška. Zašto? Zato što su vrlo često bile jako kritizirane, ponekad čak i posramljivane ili ponižavane zbog pogreške. Jer ako si ti kao dijete bila posramljivana i ponižavana zato što si napravila neku grešku, onda naravno da u odrasloj dobi ako to nisi proradila i osvijestila, naravno da ćeš to nesvjesno izbjegavati. I o čemu se onda radi? Ako ja imam određeni plan koji ima određene rokove, koji je mjerljiv, koji ima nekakve brojke, onda ja mogu ili to ostvariti ili to ne ostvariti. I onda ako sam ostvarila, osjećam se uspješnom i dovoljno dobrom, a ako nisam, ja ponovno proživljavam sve ono što sam proživljavala u djetinjstvu. Osjećaj da nisam dovoljno dobra, strah da će mi biti uskraćeno pripadanje i ljubav, osjećaj da nisam dorasla zadatku, da nisam ispunila roditeljska očekivanja i tako dalje i tako dalje. Dakle milijune sad primjera ne bih htjela generalizirati kao da je ovo jedini, ali zapravo je vrlo često. I kako ne bih riskirala da to ponovno proživim, onda ću ja radije nekako ostaviti sve projekte otvorenima bez da imam jasno definirane rokove dokada nešto želim ostvariti. Jer ako mogu bilo kada, onda ne mogu iznevjeriti sebe, jer onda ne mogu zakasniti jer je onako svejedno. I tu ponovno dolazimo do važnosti osobnog razvoja kao temelja poslovnog rasta. Jer tek onda kada se oslobodimo različitih sabotirajućih obrazaca, raznih nedovršenih priča iz djetinjstva, iz silnih strahova, moranja i drugih emotivno nabijenih uputa kako se nešto treba raditi. Tek tada ćemo moći hladne glave donositi prave strateške odluke. Onda kada emocije, a pogotovo emocije iz djetinjstva umiješamo u poslovanje i u donošenje strateških odluka, tada u najvećoj mjeri povećavamo vjerojatnost da ćemo donijeti pogrešnu odluku. I to je nešto što u puno većoj mjeri utječe na naš osjećaj preplavljenosti nego sam rad. To vaganje da li da odlučim ovo ili ono, da li smijem ovo, da li mogu pokušati, da li ja smatram da sam dovoljno dobra za ovo. Da li je u redu ako se predomislim i promijenim nešto što sam započela. Da li je OK ako se bavim ovime. To su pitanja koja nas umaraju i troše puno više od konkretnog rada. Nešto što mi je zaista iskustvo i moje, ali i rada sa tolikim poduzetnicama pokazalo je da je nama najlakše odraditi posao. Dakle obveze to-do liste su nešto što nas, ja bih rekla, najmanje troši. Ono što nas puno više troši je nesigurnost, osjećaj nespremnosti, strah od nepripadanja, strah od razlikovanja, strah od uspjeha i od neuspjeha. Pokušaj da se svidimo svima, pokušaj da izbjegnemo konflikt. Pokušaj da udovoljimo svačijim potrebama, dakle to su stvari koje puno više utječu na osjećaj preplavljenosti od onoga što radiš. I to nas dovodi do treće odnosno posljednje postavke koju ćemo obraditi u ovom podcastu, a koja odgovara na pitanje kako se zapravo riješiti osjećaja preplavljenosti, rasteretiti svoj raspored i uvesti balans privatnog i poslovnog života. A to je zapravo dozvola na lakoću. E sad dozvola na lakoću je možda i najkompleksniji koncept koji nije tako jednostavan za razumjet kao što je na primjer planiranje ili fokus. A radi se zapravo o jednoj nesvjesnoj zabrani da se rasteretimo i da si olakšamo. I kada pričamo o nesvjesnoj blokadi, onda to u svakodnevici odnosno u praksi znači da će nam se naše okolnosti, ma kakve one bile, činiti apsolutno realnim i činjeničnim razlozima zbog kojih ne možemo ostvariti balans privatnog i poslovnog života i zbog kojeg je za nas nemoguće da postižemo velike rezultate iz lakoće. Podijelit ću ovdje jedan primjer, iako ih zapravo imam puno više na umu, koji mi je ispričala moja klijentica koja je prošla kroz sad ovaj proljetni ciklus poduzetnije i koja je pričala sa svojom poznanicom o tome kako je njoj bilo u programu. Budući da je ta poznanica primijetila dosta velike promjene na njoj pa joj je više interesiralo što mi to točno radimo i kako taj proces izgleda i kad joj je moja klijentica ispričala što smo radili, kako to izgleda, kakve je rezultate postigla i tako dalje, njoj je ta poznanica odmah krenula nabrajati razloge zbog kojih je to bilo moguće za nju. Ali zašto ta poznanica to ne bi ipak mogla ostvariti kod sebe? Prva stvar koju je naravno nabrojala je rekla je ti Sara nemate djecu, ja imam tako da za mene to ne bi bila opcija. E sad ja često pričam o tome da je velik broj mojih klijentica zapravo jesu majke i često delim njihove primjere upravo zato što zaista vjerujem da ako je primjenjivo na njih da je onda primjenjivo na sve. Ali opet ću naglasiti da je kod te poznanice blokada nesvjesna, jer da nije nesvjesna onda niti ne bi bila tolika blokada. Ono što tu ženu zapravo muči nije to što ima djecu, nego to što ona ne zna, nema to uvjerenje da se uz djecu i uz veliki posao može i smije posezati velike rezultate. Uvjerenja koja ona ima u svom umu su da ne vrijedi i da ne može postići velike rezultate ako se nije namučila i napatila. Da ako je kreirano u lakoći onda vrijedi manje. Da ako je njoj lijepo i ugodno da onda ne zaslužuje velike rezultate, primjerice puno slobodnog vremena, puno novca. I to je ono zbog čega ona nesvjesno ostaje zapravo vjerna tom starom mehanizmu rada i funkcioniranja, a ne otvara se za promjenu i za učenje kako se rasteretiti i olakšati sebi. Jer je u njenom mindsetu jednostavno rasterećenje zabranjeno. Kad god sam u radu imala mamu koja vjeruje da radi svoje djece ne može ostvariti nešto što bi željela. Ono što je bio zaključak kad sam joj postavila pitanje OK, kako je to bilo prije djece je da zapravo i prije djece je bilo nešto drugo, neka druga okolnost ili razlog zbog kojeg ona nije živjela 100% u skladu sa sobom. Naravno da su djeca okolnost u životu koja i te kako utječu na raspored i te kako utječu na količinu vremena koje imaš, na fokus, na kapacitet uopće za donošenje odluka, za brigu, za posvećenost tvom poslu. Dakle naravno da je okolnost koja utječe, ali zaista stotine primjera poduzetnica koje su prošle kroz mentorski program Poduzetnica pokazuju da to ne mora nužno biti negativna okolnost, odnosno da upravo to može biti nešto što će još više motivirati ženu da se organizira, da jasno posloži svoje prioritete, da bude fokusirana, da posloži poslovne procese na način da bi zaista onda i živjela taj balans privatnog i poslovnog života. I tu dolazimo do zaključka da je osjećaj preplavljenosti nesvjestan izbor. Kada kažem izbor to ne znači svijest i izbor kojeg biraš kao što biraš koju ćeš majicu tog dana obući i to ne znači da je to izbor sa kojim si zadovoljna. Ali je izbor u tom kontekstu da znaš da postoji nešto drugo i da je moguće i drugačije i da je onda na tebi hoćeš li naći način da naučiš kako se rasteretiti, kako prioritizirati obveze, kako posložiti svoj raspored. Ili ćeš s druge strane nastaviti služiti saboterima koji te uvjeravaju da se ne smiješ olakšati i da ne može drugačije jer da onda vrijedi manje. Ukoliko si već dulje vrijeme preplavljena i stalno sebi govoriš da će od idućeg kvartala ili mjeseca ili nakon nekog projekta biti bolje i biti mirnije, ali zapravo kad pogledaš unazad vidiš da nije ništa manje obveza, dapače da ih se gomila sve više i želiš naučiti kako se rasteretiti, kako povećati svoje poslovne rezultate, a s druge strane i povećati kvalitetu privatnog života. Ali ne znaš kako to postići, pozivam te da nam se pridružiš u sedmoj grupi mentorskom programa Poduzetnica. U trenutku snimanja ove epizode 60% kapaciteta je popunjeno, tako da te pozivam da ne odgađaš ovu odluku nego da što prije ispunješ svoju prijavnicu nakon koje ti mogu potvrditi jesmo li ili nismo fit za suradnju. A sa radom krećemo 1.10. i završavamo 31.1.2025. Ono što mi je za kraj u kontekstu ove teme važno reći je da vjerujem da ti je vremenski čimbenik jedna velika komponenta donošenja tvoje odluke i zato me veseli najaviti ti da već u prvom mjesecu programa, odnosno kroz 10. mjesec zajedno radimo na tvojoj strategiji. Što znači da ćemo te rasteretiti raspored, pronaći fokus i uvesti poslovne procese koji će ti omogućiti da se vremenski oslobodiš, a samim time i da stvoriš više vremena i prostora u danu za primjenu programa i svega onoga što ćemo učiti u daljnjim modulima programa. Iskustva dosadašnjih polaznica možeš pročitati na društvenim mrežama i na web stranici, a ispod ove epizode možeš pronaći link koji te vodi do prijavnice za program. Hvala ti na pažnji i čujemo se u idućoj epizodi.
